Nekada su štićenici Javne ustanove Dom porodica nakon 18-te godine bili prepušteni sami sebi. Sada to nije tako. U Ustanovi se mogu zadržati ukoliko žele studirati i školovati se dalje te dok ne pronađu posao. Veliki gest za djecu kojima i malo znači puno.
22-godišnji Edin Durak već 11 godina živi u malom porodičnom domu koji je smješten u Radakovu u sklopu Javne ustanove Dom porodica. Kulturan i pomalo sramežljiv student treće godine Metalurško tehnološkog fakulteta u Zenici kaže kako pamti samo lijepe trenutke .
– Sve ovo postigao sam zahvaljujući svojim odgajateljima koji su mi pomagali u učenju, – kaže Edin.
Misija stručnog tima Doma porodice je da ovdje djeca budu na privremenom boravku, ali statistika kaže drugačije, pa često djeca borave u Domu i duže od deset godina. U tim godinama, stručni tim insistira na obrazovanju. U saradnji sa javnim ustanovama i privatnim preduzećima pokušavaju im pronaći posao, a kasnije i stan i to sve u cilju kako bi ih pripremili za sto kvalitetniji samostalan život.
– Ono što mogu reći jeste da, tamo gdje je moguće stvarno su ljudi susretljivi i žele pomoći. Ovim mladim ljudima daju šansu, a sve ostalo je do njih odnosno koliko će biti odgovorni i koliku imaju želju da ostanu na tom poslu, – kaže Draženka Subašić, direktorica Javne ustanove „Dom porodica“.
Edin je mlad čovjek sa svojim snovima i željama .
– Odrastao sam bez roditelja i moja najveća želja je da osnujem svoju porodicu. U ovoj zemlji jako je važno obrazovanje. Shvatio sam šta su mi savjetovali moji dogajatelji sve ove godine i krenuo sam tim putem . Nadam se da ću završiti fakultet i osnovati svoju porodicu, – priča nam Edin.
– Ovim mladim ljudima nastojimo ukazati da je obrazovanje ono što će ih obilježiti za čitav život. Moraju steći znanje kako bi uspjeli u životu i bili samostalni i dobri ljudi, – dodaje direktorica Subašić.
U Dom porodici trenutno je 99 štićenika što je značajan porast i to ne samo u Zenici, već i u svim gradovima širom Bosne i Hercegovine. (Belinda Dorić)
