U gradu Zenica živi oko 2500 osoba sa teškim oblikom invaliditeta. Jedan od povoda današnjeg okupljanja Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize jeste provođenje projekta „Personalna asistencija – mit ili stvarnost“, a u sklopu toga organizovali su panel diskusiju „Personalna asistencija – potreba ili obaveza“.
-Personalni asistent je osoba koja pruža usluge osobi sa invaliditetom, koja kao korisnik/ica usluge definiše svoje potrebe, obučava asistente kako da mu na najbolji način asistira u zadovoljavanju tih potreba i određuje kada i gdje će mu se usluge pružiti, kazali su na današnjem radnom sastanku. Zvanje personalni asistent ne postoji među zvaničnim zvanjima u našoj državi, kazao je Anes Mehić, korisnik servisa personalne asistencije.
-Osobe sa teškim oblicima invaliditeta mogu da kvalitetno obavljaju svoje zadatke, svoj život da žive na normalan način i da budu jedan dio društva koji će dati svoj doprinos u onoj mjeri u kojoj im dozvoljava njihov invaliditet, kazali su iz Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize.
Zaustavimo razlike, učinimo da član 19. Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom postane realnost – poručili su iz Udruženja, dodajući da milioni žive u institucijama, milioni zavise od starih roditelja i rođaka, samo manjina živi samostalnim životom uz mogućnost izbora, kontrole i podršku personalne asistencije. (D.S.)
