Većina malinjaka zasađenih prije nekoliko godina u selima Babinskog sliva je preorana ili će biti. Zbog loših poticaja, vremenskih neprilika, monoplističkog odnosa otkupljivača, a ponajviše neodgovornog odnosa vlasti, malinarstvo je poljoprivredna grana u propadanju – tvrde malinari iz Babina. Ova im je sezona donijela ogromne gubitke – tolike da nisu mogli zaraditi uloženi novac u proizvodnju.
Malinar Mevludin Šabić kaže, da je zapravo samo prva sezona bila uspješna. Međutim, to je godina kada je prinos najmanji, a vremenske neprilike su počele već naredne godine.
„Ovo što vidite malinjaka ovdje je zapušteno, ljudi nemaju volje ni da ih očiste. Većina malinjaka je, međutim, preorana i zasijana drugim kulturama. Komšija kojeg sam ja nagovorio da počne s tom proizvodnjom već je zasijao pšenicu na tri dunuma gdje bio malinjak… kažu da ta kultura najbolje uništi zaostalo korijenje malina“, priča nam razočarani Mevludin.
On sam je imao dva malinjaka, veći od 4 dunuma je preorao, a manji će , kaže ostaviti za proizvodnju malina za vlasite potrebe. Inače je prinos malina s 4 dunuma ranijih godina bio pet do šest tona, a ove godine nije bila ni jedna tona. Zbog pada cijene prošle godine, ove nisu mogli uložiti u zaštitu, a česte kiše su dodatno umanjile kvalitet voća. Napominjali su to nadležnima i apelirali još prošle godine, jer mnogi od njih koji ove godine preoravaju malinjake još otplaćuju kredite kojim su pokrenuli proizvodnju.
„Niko to nije prepoznao i ozbiljno pristupio problemu. Poticaj ZDK bio je 25 pfeninga po kilogramu, ali proizvođaču koji ima prinos veći od 900 kg. Dakle oni koji su više oštećeni slabim prinosom su kažnjeni, a ovi sa manjim štetama nagrađeni. Ja, vjerujte, nisam htio ni aplicirati za taj poticaj, sramota me bilo. Iz Gradske uprave je poticaj već bio konkretniji – davao se poticaj na površinu malinjaka, pa su iznosom od 200 KM koliko-toliko pomogli malinarima koji i jesu bili više oštećeni.
Malinarstvo sigurno nema perspektivu u BiH, a trebalo je biti najjača grana poljoprivrede. Zbog nebrige nadležnih prozivođači su izgubili moral, pa bi posljedice mogle biti dalekosežnije, jer će se, prema tvrdnjama mještana iz sela u Babinu rijetko ko više odlučiti na proizvodnju bilo koje kulture. Na naše pitanje šta bi ih ipak moglo nagnati da nastave sa proizvodnjom Šabić odgovara:
„Kada bi država dala garant ugovorima i zakonskim propisima koji bi garantirali otkup i stabilne cijene maline. Ljudi su pokazali da mogu i hoće proizvoditi kvalitetnu malinu, i sada je do vlasti da omogući da imamo jednu jaku poljoprivrednu granu“.
Kakve (ne)prilike s vremenom, kao i s odnosom vlasti prema poljoprivredi možemo očekivati slijedeće sezone, pitanje je na koje još nema odgovora. (A.Huskić)
