Veliki broj automobila u prometu i hroničan nedostatak parking prostora, svakodnevni su problemi s kojima se nose vozači u Zenici. Kad se tome doda nekultura u saobraćaju, onda imamo još veći problem, onaj s kojim se nosimo svi, ponajviše pješaci sa invaliditetom.
Za osobe koje se kreću gradom u invalidskim kolicima, situacije kao na fotografijama, nepremostiva su barijera. Pokušajte se zamisliti u njihovoj koži drugi put kada dođete u iskušenje da svog ljubimca na četiri točka zaustavite na trotoaru ili u prolazu.
Prenosimo komentar i fotografije, koje je uslikao dugogodišnji aktivista Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica, Mirsad Đulbić.
Ovih dana nešto mnogo često se može vidjeti parkiranih automobila na trotoarima. Stručnjaci za takvo parkiranje ne dozvoljavaju faktički nikome slobodan prolaz. Kako se vidi na fotografijama, čak ni djeca ne mogu proći trotoarom.
Pežo je snimljen na trotoaru kod Elektro Zenice. Čekao sam i dočekao, pojavila se žena, koja ne zna pozdraviti, ali zna opravdanje: “Imam malu bebu”. Jako opravdanje.
Taksista je svoju Lančio parkirao na trotoar u Ulici Dr. A. Goldbergera i negdje otišao. Čekao sam da naiđe, jer, kontam, vjerovatno je u pitanju ona čuvena “sekundica”. Nije se pojavio.
Trećeg nisam fotografisao, nego sam ga putem servisera zvao da ukloni auto parkiran kod servisa kojem ne znam ime, a nalazi se uz prodavnicu rezervnih dijelova, gdje bijaše raspolovljeni Fićo. Dođe momak, odjeven u nešto kao za po kući. Ne zna ni on pozdraviti, a pogotovo za izvinjenje.
