Prije četiri godine kuća Štefka Grbavca iz zeničkog naselja Kula bila je ugrožena klizištem. Tačno iznad kuće i ceste, i danas je vidljiva pukotina koja sa svakom novom kišom izaziva strah kod ovih ljudi da se može ponovo aktivirati klizište.
– Koliko sam mogao ja sam zatrpavao pukotinu da ne ulazi voda. U jednom dijelu imaju velike pukotine kojima nisam mogao pristupiti i one i sada stoje, – kaže Štefko Grbavac.
– Te, 2014. godine, put je bio zatrpan i neprohodan i njegovo čišćenje je jedino što su nadležni uradili nakon aktiviranja klizišta, – kaže naš sagovornik.
– Što se tiče klizišta i sanacije niko nikada ništa nije poduzeo, – dodao je. Pored straha od aktiviranja klizišta, Štefko i članovi njegove porodice prisiljeni su svakodnevno gledati ljudske kosti koje ovo klizište izbacuje.
– Svaki dan gledam te kosti i pitam se ima li iko odgovoran u ovom gradu ko će poduzeti nešto da se to sanira, da se postave drenaže, da se odvedu te vode, ali prvenstveno da se uklone kosti. Strah me je, da li je to normalno, da li je to zdravo, – pita se Grbavac.
Štefko kaže da se najvjerovatnije radi o starom turskom groblju koje se nalazi u zoni klizišta, te je zbog toga pisao svim relevantnim institucijama uključujući i Tursku ambasadu, ali da odgovor nikada ni od koga nije dobio.
Ovaj Zeničanin u porodičnoj kući živi sa suprugom, mamom i malom kćerkicom i, kako kaže, najviše ga brine dijete, koje to svakodnevno mora gledati i o kojem mora konstantno voditi brigu da iz dječije radoznalosti ne uzme te kosti. (Nedžad Glibo)
