Muzej grada Zenice predstavlja tvrđave u kotlini Bosne, Vranduk, Visoki, Bobovac, Tešanj i Maglaj na izložbi koja je postavljena izvan zgrade muzeja. Izložba pod vedrim nebom, na najprometnijem šetalištu u gradu, svakako je korak naprijed u popularizaciji muzejske djelatnosti, te potrebe za zaštitom graditeljske baštine. Ko nema korijena, nema ni budućnosti.
Autori izložbe su historičar Emir Porča, dizajner Alen Karamehić, te fotografi Muhamed Tunović i Dado Ruvić.
Kotlina rijeke Bosne nastanjena je od neolita. Prva naselja, potom gradovi, naravno, podrazumjevaju komunikacije, puteve, baš uz rijeku, gdje je najzgodnije. I u srednjem vijeku tvrđave su gradili na teško dostupnim lokacijama, a opet, tako da sa kula mogu nadzirati puteve. Odbrambeno-napadačka funkcija tvrđava očita je kada se uspnete na bedeme, pogledate kroz puškarnice, s vrha kule. Jasno je na prvi pogled da je fortifikacija pažljivo osmišljena da dominira kotlinom rijeke, bilo da je riječ o tome da se odbiju napadači, bilo o tome da se zaštite putnici, trgovci.
No, tvrđava nije služila samo u vojne svrhe. U njenom neposrednom okruženju rasli su gradovi, sa trgovima na kojima se odvijala živa razmjena roba, napućeni zanatlijama, zabavljačima, trgovcima, svećenicima, seljacima iz okoline… Autor i saradnici angažirani na planiranju i osmišljavanju ove izložbe nastojali su predstaviti nekolike aspekte života u srednjem vijeku, dio onoga što se vrtilo oko tvrđava kao na karuselu, ili, jednostavnije, poput planeta oko sunca.
Tvrđava je u svakom pogledu bila središte života u srednjem vijeku. Iz nje se vladalo, u njoj se živjelo, volilo, umiralo… Ma kako to čudno izgledalo suvremenom čovjeku, u njihovim je kamenim zidinama proliveno dovoljno krvi, i odzvonilo toliko osmjeha, da im moramo posvetiti pažnju.
Adnadin Jašarević
