U skoro svakom većem gradu svijeta možete vidjeti beskućnike. Ujedinjeni narodi su procijenili da ih na svijetu ima 100 miliona. No, dok Zapad vodi računa o promrzlim, zapuštenim ljudima, koji žive i spavaju pod mostovima, po klupama i među granjem drveća, u BiH o njima niko ne vodi evidenciju, ne zna im se tačan broj, a zakoni su takvi da ih se u pravnom smislu, jedva može i prepoznati.
I u Zenici ih ima. Srećemo ih na ulicama, viđamo po parkovima, od njih često okrećemo glavu, ne želimo ih ni u kom smislu poistovjetiti sa našim životima i sudbinama. Ali, oni su dio nas, dio ovog društva, onaj dio koji i dalje luta, bez krova nad glavom, bez sigurnosti sutrašnjice i sa vrlo skromnim nadama, recimo, da će sutra imati šta jesti, u hladnim danima nabaviti ćebe…
Jučer je i zvanično počela zima, a Zenicu su okovali minusi. Kod Industrijske škole, kažu, ima grupa beskućnika. Fotografije jednog od njih su prije nekoliko dana postale viralne. Internetom se širi portret promrzlog, jadnog čovjeka na kamenom uzglavlju, pod mokrim ćebetom, zaklonjenog granjem drveća od zeničkih minusa. Neko je otkrio njegovo ime, mi nećemo. Nije bitno. Ali jeste da je empatija na djelu. Ljudi mu donose hranu, deke, brinu se hoće li preživjeti zimu. Apeluju da mu se pomogne.
Obavješten je i zenički Centar za socijalni rad, pri kojem djeluje prihvatilište za beskućnike.
Reći ćemo samo da obitava na lokaciji kod Industrijske škole i podijeliti jednu od fotografija objavljenih na internetu.
I podsjetiti da ćete, više nego donacijama, ovim ljudima pomoći ako pozovete Centar za socijalni rad, policiju ili Hitnu pomoć. (S.S.)
