Metalski sektor, nekada nosilac razvoja, naročito Srednje Bosne, još i danas najzaslužniji za ostvarenu lidersku poziciju Zeničko-dobojskog kantona u izvozu, polako ali sigurno postaje socijalni slučaj. Ljudi masovno završavaju na biroima za zapošljavanje, a to su ljudi koji su do jučer stvarali novu vrijednost.
U protekle dvije godine, u likvidacijama i stečajevima u firmama iz metalskog sektora Zeničko-dobojskog kantona, bez posla je ostalo 129 radnika Metalnog, 90 radnika kakanjskog Rudstroja, 80 metalaca TRD-a Vareš, 139 Cimosovih radnika, a kako sada stvari stoje, na biro za zapošljavanje, uskoro će i 352 radnika zeničke Željezare. Odnos države prema metalskom sektoru može se razumjeti kroz kurs politike koji je doveo do toga da Željezara Zenica, nekada gigant privrednog razvoja, sa više od 20 hiljada zaposlenih i imovinom širom Jugoslavije, danas nema mogućnost da isplati plate radnicima, koji u očajanju, za četvrtak, najavljuju nove proteste pred Federalnom vladom u Sarajevu.
-Problematika Željezare Zenica i njenih radnika datira iz 2000. godine. Disolucijom tadašnje firme i izdvajanjem svih proizvodnjiih kapaciteta u novoosnovano preduzeće BH Steel Company, Željezara Zenica je praktično ostala bez proizvodnje i glavnine svojih radnika, ostale su joj kadrovske, finansijske i sve druge vrste dubioza, – podsjeća Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona, koji već 16 godina ukazuje na probleme u ovom kolektivu i pokušava dogovoriti rješenja unutar reprezentativnog sindikata u pregovorima sa Federalnom vladom, stopostotnim vlasnikom zeničke Željezare.
-Prilikom formiranja prvog BH Steel-a, odlukom Vlade Federacije BiH, izuzeta je imovina Željezare Zenica, u vrijednosti 50,4 miliona KM, po osnovu duga koji je BiH imala prema Kuvajtu, još iz perioda prije rata. Ta imovina postala je osnivački ulog novoosnovane kuvajtske firme BH Steel Comp. Ta potraživanja Željezara Zenica u svojim finansijskim knjigama još vodi kao potraživanje prema Federaciji BiH, što je potvrđeno i nalazom Revizorske kuće Merfi iz 2012., – pojašnjava Mujkanović. Tako se moglo dogoditi da je BH Steel kasnije prešao u ruke “drugog” BH Steel-a, za svega jednu konvertibilnu marku. BH Steel Željezara Zenica je u decembru 2004. godine postala članica najvećeg proizvođača čelika u svijetu, Mittal Steel Group.
Potraživanja Željezare Zenica prema Federaciji, nakon 16 godina, samo su cifra na papiru. Njihova realizacija značila bi spas za preduzeće, čija je posljednja djelatnost – jedinica Ishrana, koja je preduzeću donosila posao vrijedan 150 hiljada maraka mjesečno, ugašena zbog nemogućnosti obezbjeđenja repromaterijala za obroke radnicima ArceloMittala i zbog problema sa neizmirenim dugom za električnu energiju. Imovina Željezare Zenica danas je opterećena hipotekama, iza nje je sumnjiva prodaja Hotela Zenit u Neumu, pod hipotekom je i Hotel Internacional, koji se prodaje u postupku privatizacije, zgrada Stacionara je pod „sumnjivim okolnostima“ pripala Zavodu za medicinu rada ZDK, a tek je nedavno skinuta hipoteka sa dvije čestice u krugu Željezare Zenica ustupljenih kompaniji ArcerloMittal, nakon što je Vlada Federacije uplatila 900 hiljada KM duga prema Željezari. Sredstvima od prodaje hala uvezan je staž za 40-ak radnika koji su ove godine stekli uslove za penziju.
-10.12.2015. Vlada Federacije je donijela zaključak kojim je priznala taj dug prema Željezari Zenica i preuzela je obavezu da ga izmiri prema Poreskoj upravi. Inače, sva je imovina Željezare, zbog duga po osnovu javnih prihoda pod hipotekom ili je pod hipotekom banaka, po osnovu kreditnih zaduženja koja nisu izmirena, što otežava, odnosno onemogućava prodaju imovine i usmjeravanje ostvarenih sredstava na bilo šta, osim na podmirenje tih obaveza, – kaže Mujkanović.
Željezara Zenica sada ima 35 miliona maraka vrijednu imovinu, a firma je dovedena u situaciju da je njeno poslovanje obustavljeno, svi račini su blokirani, a radnici su zadnju platu, tačnije dio plate, dobili 22. avgusta. Željezara Zenica, koja se u tom svjetlu može gledati kao najbogatija firma po glavi radnika u BiH, danas je praktično pred stečajem, a radnici pred neizvijesnom budućnošću. U ovom trenutku je, ističe Mujkanović, najvažnije zbrinuti radnike, isplatiti im zaostale plate ili im obezbijediti materijalnu interventnu pomoć, kako bi preživjeli…
Zeničku Željezaru očekuje vjerovatno scenarij kontrolisanog stečaja, pokušaja oživljavanja minimuma njene djelatnosti.
U međuvremenu, svjedočimo eskalaciji problema koji se ne rješavaju godinama. Nakon godina pregovaranja, desetina sastanaka i milion obećanja dobijenih sa svih nivoa vlasti, Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona, kaže kako je indolentnost države za probleme radnika, pa i privrede, nevjerovatna.
-Umjesto o problemima radnika, pričamo o problemima socijalnih slučajeva, jer ljudi masovno završavaju na biroima za zapošljavanje, ljudi koji su stvarali i stvaraju novu vrijednost. Zbog takvog odnosa na gubitku smo svi, i radnici i država i fondovi, – dodaje Mujkanović.
Još se čeka na pokretanje procedura oko donošenja Zakona o uvezivanju staža, kojim bi se, bar socijalno, zbrinula armija onih koji su sa propadanjem firmi ostali bez posla. (Sanja Stević)
