Zakonom o šumama FBiH ovo prirodno bogatstvo (p)ostaje plijen za izvlačenje novca

Iako je Vlada FBiH još početkom jula 2017. godine usvojila Prijedlog Zakona o šumama, on još nikada nije razmatran u Federalnom parlamentu. Oko ovog zakona lome se koplja koalicionih partnera, a za to vrijeme šumska bogatstva u FBiH nekontrolirano se krčme, izvoze, bez obnavljanja ovog resursa. Oblast šumarstva od 2009. godine je bez zakonskog rješenja, pa skoro i da ne postoji kontrola šumske građe. Podaci pokazuju da se 50% građe ukrade. Stručnjaci smatraju da je od 2009. godine FBiH oštećena za nekoliko milijardi maraka zbog nepostojanja zakona o šumama.

Najveći problem u ovoj oblasti je gospodarenje šumama oko čega ne postoji saglasnost onih koji odlučuju o zakonu. Poznat je stav predstavnika HDZ BiH da se osnivaju šumarije na nivou općina, odnosno da općine budu vlasnici šuma, a ne korisnici kako je dosad bilo.

U izradi samog zakona nije učestovovala struka odnosno nisu konsultirani stručnjaci sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu, kao ni Udruženje inženjera i tehničara šumarstva FBiH.

Nakon usvajanja Prijedloga Zakona o šumama FBiH na Vladi FBiH iz resornog ministarstva naveli su da će se usvajanjem zakona unaprijediti stanje i riješiti nagomilani u sektoru šumarstva.

– Problemi zbog višegodišnjeg pravnog vakuuma u sektoru šumarstva su bespravna sječa i zauzimanje državnog šumskog zemljišta, pojava biljnih bolesti koje ugrožavaju stabilnost šuma, te otežana uspostava prava služnosti i zakupa na šumskom zemljištu. Ovim Zakonom ekonomske funkcije po pitanju gospodarenja šumama date su u nadležnost korisnicima šuma – kantonalnim šumskoprivrednim društvima – naveli su iz Ministarstva.

Brojne su zamjerke struke na predloženi Zakon, naročito jer se drastično razlikuje od Nacrta koji je bio u javnoj raspravi. Refik Hodžić, diplomirani inženjer šumarstva i predsjednik Skupštine Udruženja inženjera i tehničara šumarstva Federacije BiH u analizi ponuđenog zakona navodi niz zamjerki. On smatra da se „šuma postavila kao plijen iz koje treba izvući što više novca, a ne kao obnovljivi prirodni resurs sa ogromnim značajem za društvo u cjelini.“

Usvajanjem Zakona kako je predložen došlo bi do destrukcije šumskog ekosistema, a ne do njegovog očuvanja i unapređenja.

– Jedno od osnovnih pitanja koje treba da tretira Zakon je pitanje uređenja vlasništva šuma i šumskog zemljišta u zemljišnim knjigama jer to pitanje nije ni pokušano da se riješi jer u Zemljišno-knjižnom izvatku i Katastarskom izvatku rijetko će se naći stvarni zakonski titular a to je država BiH. U navedenim zemljišnim izvacima o vlasniku i korisniku stoje dosadašnji korisnici šuma koji su gospodarili sa šumama, a što je pogrešno i za posljedicu je imalo nezakonit transfer šuma i šumskog zemljišta po pitanju vlasništva. Ovo pitanje treba da se rješava u skladu sa zakonom preko Fedralne uprave za geodetske poslove, Federalnog pravobranilaštva i Federalnog ministrstava za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo u saradnji sa Vijećem ministara BiH – smatra Hodžić.

Još jedna zamjerka tiče se obaveze korisnika šuma da izvrši pošumljavanje u minimalnom obimu, ali nije preciziran kriterij za taj minimalni obim.

– Nigdje u Prijedlogu ZOŠ-a FBiH se ne spominje proširena reprodukcija šuma odnosno obavezno finansiranje goleti sposobnih za pošumljavanje i prevođenje izdanačkih šuma u veći uzgojni oblik jer takvih površina državnih šuma u FBiH ima oko 300.000,00 ha. Koji je to vremenski period da se stanje navedenih površina unaprijedi? Odgovor na ovo značajno pitanje predlagač ne nudi u Prijedlogu ZOŠ-a FBiH!

Također, u Prijedlogu Zakona o šumama nije uvršteno licenciranje šumarskih kadrova. Primjera radi, susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska u svojim zakonima o šumama imaju Komore koje rade licenciranje i druga pitanja iz statusa struke. Zamjerka je i što šume visoke zaštitne vrijednosti nisu obrađene u Prijedlogu ZOŠ-a, a u FBiH ima oko 60% certificiranih šuma u kojima je određena površina u ŠVZV. Za takve šume treba zakonom propisati određene mjere i aktivnosti u postupku izdvajanja, propisivanja mjera gospodarenja, monitoringa, evidentiranja u federalnom registru.

– Uvođenjem upravitelja u čuvanje i korištenje šuma sa šumama posebnog režima gospodarenja sa nejasnim obavezama u Prijedlogu ZOŠ-a FBiH, a koje propisuje struka i nauka iz oblasti šumarstva imat će za posljedicu gubljenje izdvojenih vrijednosti zbog čega je područje šume izdvojeno jer će se Upravitelji tih područja baviti komercijalom-prodajom a to je stvaranje paralerizama u korištenju sa šumama jer je Upravitelju data mogućnost da siječe i stavlja drvo u promet što je suprotno registriranoj djelatnosti upravitelja zaštićenih površina i površina posebne namjene – smatra Hodžić.

Predloženi Zakon je loš i sa stanovišta samoodrživosti šumarstva jer ne obezbjeđuje potrebna finansijska sredstva za realizaciju potrajnosti gospodarenja sa šumama.

Hodžić smatra da čuvanje šuma, posebno u privatnom vlasništvu nije dobro postavljeno jer ne rješava veliki broj bespravnih sječa. Zakonom se nameću obaveze privatnim vlasnicima šuma čime se ograničavaju u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava, a pritom se ne daje nikakva stimulaciona mjera koja bi omogućila kvalitetnije gazdovanje privatnim šumama i spriječila krčenje.

Ono što je još sporno u zakonu je „da je korisnik šuma dužan da nadoknadi štetu koja je nastala nezakonitom sječom ukoliko je počinilac bespravne radnje nepoznat ili ukoliko šteta nije evidentirana.“

– Ova propisana norma nije primjerena i adekvatna s obzirom na uslove koje vladaju u šumarstvu i nije proporcionalna u rješenjima sa drugim oblastima, tako npr. policija bi trebala da odgavara i plati štetu za uništenu ili ukradenu imovinu ako se ne otkrije počinilac ili ako je neko obio državnu banku i pokrao novac, rukovodstvo banke treba da namiri ukradeni novac sa štetom! Paradoksalno! Kako da lugar koji čuva u prosjeku 1.000,00 ha šume  (u naseljenom mjestu) koliko iznosi lugarski rejon, da na otvorenom prostoru očuva tu površinu od bespravne sječe!? Nemoguća misija, još kad predlagač ne nudi adekvatna zakonska rješenja kod zaštite i čuvanja šuma, kao naprimjer u članu 100. gdje propisuje broj zaposlenih radnika po ŠPP/ŠGP u odnosu na sječivi etat – navodi Hodžić.

Prijedlog struke je da se ovakav Prijedlog zakona povuče iz parlamentarne procedure i vrati predlagaču na doradu u skladu sa normama iz nauke, prakse iz oblasti šumarstva u BiH i EU.

Prema zvaničnim podacima, šume i šumska zemljišta zauzimaju 58 posto površine Federacije BiH, od čega je 81,8 posto u državnom i 18,2 posto u privatnom vlasništvu, stoga je adekvatan zakon prijeko potreban kako bi se uredila ova izuzetno važna oblast.

Profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu Ahmet Lojo ranije je kazao za Patriju da je BiH jedina zemlja u Evropi sigurno, a i šire, gdje postoji šumarstvo kao razvijena privredna grana, a koja nema Zakon o šumama.

– To nije smjelo da se desi. Suština donošenja zakona nažalost svela se koliko će ko uzeti para od šume, odnosno od šumarstva, a ne da li će zakon obezbijediti održivo gospodarenje šumama. To je stavljeno u drugi plan. Fond koji je predviđen za finansiranje i unapređenje stanja šuma je nedovoljan i manji kao što je bio nekada, a obaveze preduzeća šumarstva su strahovito povećane u finansijskom pogledu – kazao je Lojo.

On je kazao da se mora obezbijediti trajno gospodarenje i upravljanje šumama i da bi to trebala biti svrha zakona.

Ekspert za državnu imovinu Muharem Cero ranije je upozorio da je itekako važno da šume i zemljište ostanu u vlasništvu države Bosne i Hercegovine, a da niži nivoi vlasti imaju samo pravo korištenja te imovine.

Izvor: Patria

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite Vaš komentar!
Molimo da ovdje unesete Vaše ime