Sindikat metalaca Zeničko-dobojskog kantona obilježava 1. maj-Međunarodni praznik rada u nikada težim i specifičnijim uslovima, te suočen sa brojnim problemima.
Između ostalog, ni nakon tri godine, od otkaza općeg kolektivnog ugovora, još uvijek ne postoji propis kojim bi bila regulisana najniža cijena rada ili minimalna plata.
„Sindikat metalaca ZDK zastupa 4 000 radnika u 7 sindikalnih organizacija. Njihov, ali i položaj ostalih radnika u realnom sektoru je nezadovoljavajući. Tu se prije svega misli na plate i ostale uslove rada. Sindikalnom borbom i sindikalnim aktivizmo uspjevamo donekle poboljšati taj položaj, međutim prostora ima još mnogo. Ono što je otežavajući faktor i otežavajuća okolnost je to da mi u F BiH trenutno nemamo propis kojim je regulisana najniža cijena rada ili minimalna plata. Otkazom Općeg kolektivnog ugovora 2018. godine radnici u F BiH su ostali bez jedinog akta kojim je bila utvrđena minimalna satnica i minimalna materijalna prava iz radnog odnosa“, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK.
Opći kolektivni ugovor praktično je prestao da postoji nakon 28 godina. U toj situaciji kao jedini izbor se nameće Pravilnik o radu kojeg poslodavac donosi samostalno ili uz konsultacije sa sindikatom tamo gdje on postoji.
„U tom smislu Savez samostalnih sindikata BiH je odlučio da djeluje proaktivno, odnosno sačinio je radnu verziju Zakona o minimalnoj plati koji će biti predstavljen 1. maja u Sarajevu. U tom zakonu smo definisali prioritete na tragu ranijeg zahtjeva da minimalna plata treba biti 1 000 KM“, dodao je Mujkanović.
Ovaj iznos ne bi bio nametnut preko noći, kako to tvrde iz udruženja poslodavaca, već tokom naredne tri godine, kaže Mujkanović. On dodaje da kada znamo da troškovi života, odnosno potrošačke korpe za četveročlanu porodicu iznose preko 2 000 konvertibilnih maraka mjesečno, usvajanje Zakona o minimalnoj plati moglo bi zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe.(R.Š.)
