Piše: Said Šteta, književnik i novinar
*Kumir – (idol, slika, kip ili lik, kome se iskazuje obožavanje, op.a.)
„A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha klanjala.“ (En-Neml, 43.) Ovim je kur’anskim ajetom ulema trebala zaustaviti bogohuljenje, znači pripisivanje druga Uzvišenom Allahu dž.š. Djevojku koja je na sijelu u Orahovici, onako zanesena kampanjom za lokalne izbore, dok su joj hormoni teferičili, pokazivala na stranačkog lika koji će eto njoj i pristalicama donijeti i zdravlje i sunce. Subhanallah!
Jer strah od istog a ne iskreni strah od Boga, Svemogućeg, Jedinog Stvoritelja, donio je samo šutnju na ovu gnusobu kojoj ne bi pohrlili ni manje pismeni a kamoli likovi sa akademskim predznakom. Ono što me posebno dirnulo i što sam rekao mom hafizu, jeste slabost prisutnih koji su aplaudirali bogohuljenju. Taj lik, u koga se na tom sijelu uprlo prstom, nije donio ništa osim jeftinih upaljača, a sunce i zdravlje, kako je to djevojka ustvrdila, ostat će samo laž na popisu mnogih, baš kao i trinaesta penzija. I šta ćemo sad?
Prije nego li odgovorim na ovo pitanje podsjetit ću na nejasnoće od prije više godina, oko kupovine zgrade u Školskoj ulici o čemu sam pisao. Dionis bog vina, kako se zvalo ugostiteljsko preduzeće čija je zgrada, meni je bila asocijacija na samoljublje i nešto odvratno i ružno, makar sve u toj kupovini bilo pošteno, što će se nekad ako Bog da, nadam se i utvrditi. Nije li još tada započelo bogohuljenje?
Sa ove vremenske distance, čini se, to je produbilo samoljublje, da se u stranačkim prvacima počinju oslikavati kumiri, a jedna politička priča utemeljena na vjeri i ljubavi spram domovini Bosni i Hercegovini, odvede u egoizam, interes pojedinca i skupine koja ga prati. U konačnom, bogohuljenje koje je završilo sa taze gubitničkim rezultatom. I nemojte ovdje požurivati reći Bog je tako htio. Ovo je kazna malog broja građana, gdje slijedi ona veća u narednom periodu, a ono za što će suditi Uzvišeni Gospodar, treba sačekati na kraju puta kojeg popločavaju svojim namjerama.
Ovdje moram upozoriti sve one koji su se razbacivali citatima, šta je rekao Alija? Neki su bili istrajni i među mojim prijateljima, da su mi isto gurali u inbox i nastojali me prosvijetliti. Dovoljno sam pametan da sa police uzmem knjigu i pročitam sve šta je govorio Alija rahmet mu duši, ali isto tako, Bog mi je dao razum da vidim da isti od toga ništa ne čine. Ja i devet godina nakon što sam oca ispratio na bolji svijet, učim iz njegovih rečenica ne bi li bio mrvu bolji čovjek na putu za bolji svijet. U predhodnom slučaju, to je itekako upitno, usudit ću se kazati, suprotno.
I da ne ostanem dužan odgovor, šta ćemo sad, evo odgovaram. Najskuplju kampanju u gradu Čelika koji će, ako se za njega nastavi boriti lik što je obećavao njegov spas, igrati u Tetovu na stadionu “Borca”, treba neko sada i platiti. Putem Zakona o pristupu informacijama, te inspekcijom od strane CIK-a, prvo utvrditi cjelokupno finansiranje izborne kampanje i da se račun plati. Prije svega lik i njegova ekipa sa nebrojeno džambo plakata, jer stavljam ruku u topionicu čelika ako su utrošili i jednu svoju marku. Uzimajući u obzir da jedan veliki plakat košta oko hiljadu BAM, a oni svijetleći još i više, da se izračunati da je to gomila novca. Zato se u plaćanje računa moraju uključiti direktori i zaposlenici javnih preduzeća i ustanova, ali ne da potegnu iz kase kako se to do sad umjelo, nego iz vlastitog novčanika. Posebno oni podobni, koji nikad i ništa nisu znali raditi ali zarad stranačke poslušnosti beru kajmak. Naravno, ni ovo neće biti dovoljno, pa se u ovaj “kafanski ceh” (jer samo dobro opijeni vinom mogu ovoliko gluposti napraviti, op.a.) moraju uključiti i oni koji su boghulno vjerovali u laž, gurkajući mi provokativno u inbox i poštansko sanduče, sliku lika koji im je trebao donijeti “i zdravlje i sunce” i tako napuste kafanu neispunjenih želja. Da su me pitali a nisu, rekao bih im da LIK nije kadar nositi ni fenjer a kamoli da donese sunce, ali kako to reče uvaženi muftija na prošloj hutbi, “naknadna pamet i nije pamet, već porez na neznanje”. Čini se da su veliki porez nakupili?!
Također moram spomenuti neukusno slikanje ispred Hadži-Mazića kuće, čime su umanjili ljepotu ruža koje kao pjesnik svakodnevno posmatram. Stari hadžija Hajdar Bajrambašić iz Babina, ili kako ga prozvaše hadžija Mazić, nije uvakufio kuću da bi se pred njom slikali muslimani koji ne begenišu druge muslimane jer ne nose njihov dres i ne glasaju za njih. Kuću je ostavio za potrebe vjere islam, a na korist i dobro svim muslimanima vjernicima. Kada gore prozvani uvakufe samo jednu trafiku, neka se pred njom slikaju danonoćno. Ovako, kao članu Islamske zajednice koji uredno plaća članarinu, za razliku od većine likova sa plakata koji ne plaćaju ni račun za vodu, ovo je sramotno i uvredljivo.
Na kraju, poručujem lijepoj Emini da sa ibrikom u ruci iz zeničke magle prošeta do Smetova gdje ima sunca kojeg nam Uzvišeni Allah daruje bez obzira na stranačku pripadnost, pa neka zagrabi. Čim prije, koliko sutra, sa svojom ekipom sa sijela iz Orahovice, da očisti grad od plakata za koje sam već rekao da su strašila, jer sad u magli djeluju stvarno depresivno. Emina, pomisli bar jednom na zdravlje građana. Ljudski je i sevap!
Ovdje se nisam bavio pratiocima kumira koji su na dan izbora u Blatuši dijelili čokoladice glasačima. U mom interesovanju oni su samo lanjski snijeg, nestali u slivniku fekalija.
Istopilo ih sunce. Pa ja!
