Januar je bio poseban mjesec za porodicu Salčinović, a posebno za najstarijeg među njima Rasima, koji je prije 55 godina otvorio prvu ćevabdžinicu u Zenici kada je postao najmlađi privatnik u ovom gradu.
Sedamdesetosmogodišnji Rasim Salčinović poznat je svim Zeničanima, ali i regiji, s obzirom na to da je tradicija pripreme čimbura od 1.500 jaja na Zeničkoj čimburijadi već dugo njegova odgovornost. Osim toga, Rasima već 55 godina svi poznaju po pripremi slasnih jela, prvenstveno ćevapa na kojima je izgradio svoje ime.
Rasim je po povratku iz vojske odlučio otvoriti svoj prvi objekt. Iako su svi bili skeptični u vezi s tim hoće li uopće uspjeti, zbog čega su se predomišljali da li mu uopće dati dozvolu za rad, Salčinović je u 55 godina poslovanja postao najveći porezni obveznik u Zenici.
“Sam sam radio i napravio što sam napravio za ovih 55 godina. U početku nije bilo toliko posla, ali brzo se razglasilo o ćevapima i počela je veća potrošnja”, izjavio je Rasim te dodao da su njegovi otac i djed ranije vodili pekaru u Zenici.
Kada je razmišljao o pokretanju biznisa, svi su bili ljuti na njega jer nije od njih tražio novac. Kako kaže, volja i želja da se pomogne drugom bila je tada mnogo veća nego danas. Jakom voljom i strpljenjem uspjeli su proći sve probleme u 55-godišnjem poslovanju i danas biti prepoznatljivi u svom gradu.
“Da nismo imali volje i želje, ništa ne bismo ostvarili. Pored svih napora i prepreka u 55 godina čuva me tradicija, ono što su moji preci radili, i nisam mogao dozvoliti da njihov 150-godišnji projekt propadne. Sram bi me bilo. Da bismo dobili što kvalitetniji recept za ćevape, obišao sam cijelu Evropu. Iako smo tada bili najbolji, nastojao sam to premašiti i to sam i uspio”, dodaje Salčinović.
Pojašnjava da su roditelji od njega tražili da nastavi školovanje, ali da ih je molio da ne ide u školu, već da radom i trudom dokaže da je čestit.
“Roditelji su bili moja najveća podrška i bili su veoma cijenjeni u svojim sredinama. Nisu bili bogataši, ali ni siromašni ljudi. Bili su vrlo moralni pa sam i ja tako nastavio. Pored pekarstva i roštilja, završio sam i limarski zanat”, dodao je Salčinović.
Najstarija ćevabdžinica u Zenici i danas je na istoj lokaciji, prkosi vremenu, ljudima i dešavanjima. Tako je i za vrijeme rata radila, otvarala svoja vrata svima, a Salčinović je pripremao i hranu za vojsku i izbjeglice.
Sve što je iza njega bilo je korisno za jačanje temelja moralnosti i poštenja. Danas ima više od 130 radnika, a želja mu je da tu tradiciju koju on baštini više od 50 godina nastave njegova djeca. U razgovoru je istakao kako nikada nije težio što većem kapitalu i nekretninama, već je težio sačuvati svoj moral i proširiti poslovanje kako bi zaposlio što više ljudi.
Salčinović danas ima nekoliko tradicionalnih restorana u Zenici u kojim posjetioci svakodnevno jedu bosanska jela spremljena po tradicionalnoj bosanskoj recepturi.
“Rad je nauka i zanat i ne smijemo sebi dozvoli da nas uhvati nerad. Ako nismo spremni da radimo, nikada nećemo imati uspjeha. Kada je tuga u čovjeku, najbolje je da nešto radi”, zaključio je Rasim u razgovoru za Klix.ba.
Izvor: Klix.ba
