Djetinjstvo onih koji su odrastali osamdesetih i devedesetih godina obilježile su dječije emisije ko što su “Kocka, kocka, kockica” ili “Otvori prozor”, a danas većina mališana odrasta uz nerijetko neprimjerene klipove s YouTuba. Kvalitetnih sadržaja za djecu sve je manje, a oni koji postoje ispunjeni su glupostima, smatraju poznata lica iz nekadašnjih dječijih emisija.
Nije ni čudno što se roditelji bore s nasilnošću kod djece jer, kaže Kike, odrastaju uz nasilne i glupe crtane filmove.
“Televizija Sarajevo nekad je bila najbolja kada su u pitanju dječije emisije. Danas gubim živce kada na televiziji vidim ljude koji ne znaju govoriti i koristiti jezik. To su uglavnom polupismeni ljudi, na moju veliku žalost. Lilo i Mario Drmač imaju osjećaj za djecu, a postoje ljudi kojima bi zakonom zabranio da prolaze pored televizije, a kamoli da vode dječije emisije”, ističe Troko.
Proizvodnja dječijeg programa ni na javnim servisima, smatraju voditelji nekadašnjih dječijih emisija, nije na zadovoljavajućem nivou. Međutim, javni emiteri tvrde drugačije.
Najskuplji program
Iz BHRT-a nam govore kako program za djecu spada u najskuplje televizijske programe. Kako kažu, tu su sadržani svi žanrovi – obrazovni, informativni, dokumentarni, muzički i zabavni. Upravo zbog finansijskih poteškoća BHRT i FTV teško se mogu upustiti u snimanje dječijih emisija poput onih iz osamdesetih.
“Za realizaciju su potrebni skoro svi kapaciteti proizvodnje, a ako je u pitanju animirani program, on uključuje i sinhronizaciju. Kako bi emisije namijenjene najmlađima bile zadovoljavajuće kvalitete, koja odgovara realnim potrebama ove publike, potrebna su velika sredstva”, kazali su nam iz BHRT-a.
Televizija Bosne i Hercegovine svaki radni dan, u jutarnjem i poslijepodnevnom terminu, emitira dva sata dječijeg programa, a u dane vikenda samo u jutarnjem terminu.
Redakcija za djecu i mlade Televizije Bosne i Hercegovine, ističu iz BHRT-a, veliku pažnju posvećuje obrazovnom aspektu emisija za djecu te su ti sadržaji, a koje proizvodi BHT 1, svi edukativnog karaktera.
“BHT 1 producira i premijerno emitira emisije namijenjene osnovnoškolskom uzrastu koje se snimaju u saradnji sa osnovnim školama na teritoriju cijele zemlje. Osim toga, u programu imamo i obrazovne emisije kroz koje djeca uče strane jezike, uče o bogatstvima naše zemlje, ali i Evrope, uče o životinjama, biljkama… Bilo da je riječ o premijernim, bilo o repriznim sadržajima, o emisijama koje BHT 1 proizvodi ili naručuje od nezavisnih produkcija, što je obavezan kao javni servis, vodi se računa da te emisije imaju edukativni karakter. Čak i kada kupujemo strane animirane programe, nikada to nisu serije koje potiču bilo kakvo neprihvatljivo ponašanje”, pojašnjavaju nam iz BHRT-a.
Na pitanje da li je proizvodnja dječijeg programa na javnom servisu stagnirala u protekoj deceniji, iz BHRT-a nam odgovaraju kako nije.
“Možda to nisu sadržaji kakvi su se proizvodili osamdesetih godina, ali svi za cilj imaju da obrazuju i zabave djecu različitih uzrasta, ali i da ih potaknu na razmišljanje”, prokomentarisali su iz BHRT-a.
Urednik Redakcija programa za djecu i mlade televizije Federacije BiH Boris Šiber kaže nam kako FTV ne kupuje strani dječiji program, koji donosi sigurnu gledanost i novac, već se trudi praviti dječije programe koji su u skladu sa onim što se očekuje od javnog servisa, to jest sadržaje iz kojih se može nešto nučiti i izvući pouka.
“U Redakciji programa za djecu i mlade imamo zaposlene pedagoge, scenariste, režisere i druga stručna lica koja već duže vrijeme proizvode program za naše najmlađe. Od ideje, preko razrade, pa do scenarija i ‘pilot’ emisije, svi smo uključeni u izradu programa. Ako je u pitanju program u kojem tražimo mišljenje djece o nekim temama, svakako da to radimo u dogovoru sa direktorima škola, nastavnim kadrom i uz pismenu dozvolu roditelja”, pojašnjava nam Šiber.
Emisije za djecu na FTV-u se emitiraju u jutarnjim terminima, uglavnom od osam do deset sati te u večernjim terminima, oko 19:10. Emisije za mlade emitiraju se u prijepodnevnim satima, a reprize mogu biti i u kasnim večernjim satima.
Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije BiH u 2011. godini donijelo je pravilo o programskim obavezama koje kaže kako će se najmanje šest posto sedmičnog programa javne televizijske stanice sastojati od dječijeg programa sa obrazovnom ili instruktivnom namjenom.
“U saradnji sa nevladinim organizacijama poput Genesis Project iz Banja Luke, koji su u našem programu bili zastupljeni sa serijalima za djecu ‘Šumska škola’ i ‘Čiji su anđeli’ te organizacijama poput UNICEF-a, sa kojima su sva tri emitera Javnog servisa realizirali serijal ‘Govorimo o mogućnostima’, usmjeren ka podizanju svijesti javnosti o djeci s invaliditetom, nastojimo iskoristiti maksimum potencijala stručnih lica u našoj zemlji koji se bave problematikom i edukacijom djece”, ističe Šiber.
U skladu sa zakonom
Javnim servisima je zakonski zabranjeno emitirati programski sadržaj koji šteti fizičkom, duševnom ili moralnom razvoju djece i omladine i takav program ne smije biti na rasporedu kada će ih oni zbog vremena prijenosa vjerovatno gledati. Emitiranje takvog sadržaja mora biti najavljeno jasnim upozorenjem.
U Kodeksu o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija navodi se kako svi oblici nasilja ili opasnog ponašanja koje bi maloljetnici lako mogli oponašati neće biti prikazivani u sadržajima prvenstveno namijenjenim maloljetnicima, osim ukoliko se takvim sadržajima ne ukazuje na njihovu štetnost.
“I bez ovih zakona, a ubjeđen sam da moje kolegice i kolege u redakciji dijele moje mišljenje, mi bismo postupali u skladu sa njima, to jest u skladu sa moralnim načelima svake osobe koja je svjesna potreba za zdrav psihofizički razvoj djece, kao i sa kulturno-historijskim specifičnostima naše sredine” , naglašava Šiber.
Pozitivne strane dječijeg programa Javnih emitera jeste što se on proizvodi striktno u skladu sa zakonskim normama, dodaju iz Redakcije za djecu i mlade FTV-a. Najveće prepreke proizvodnji još kvalitetnijeg programa, ističe Šiber, su neplaćanje RTV takse i trajanje marketinga.
“Javnom servisu je odobreno šest minuta marketinga po satu, dok je maksimum odobren od Evropske komisije 12 minuta po satu. Cilj ovog marketinga je jačanje Javnog servisa koji bi onda bio u prilici da ispuni planirane kvote obrazovnog, dječijeg, igranog, dokumentarnog programa i slično, kao i nabavke programa od neovisnih produkcija. Da ne govorimo o naplati takse koja je sve manja jer država ne želi pomoći Javnom servisu. Ako se želi imati jak Javni servis, što znači i jak dječiji program, kao i jaku vanjsku produkciju, što je opet ulaganje u zapošljavanje u kreativnoj industriji, dovoljno bi bilo zakonski osigurati naplatu takse i povećati količinu marketinga po satu Javnim emiterima. Pa kada Javni emiteri dođu u poziciju da proizvode kvalitetne sadržaje koji se mogu prodavati na tržištu i zaista postanu financijski neovisni, onda treba postepeno smanjivati cijenu takse i količinu marketinga, do trenutka kada više neće biti potrebe za istim. Nisam kompetentan da odgovorim u ime cijelog Javnog servisa, ali mogu reći da Federalna televizija daje svoj maksimum i u finansijskom pogledu, i u odnosu zaposlenih na razvoj i kvalitet dječijih programa. Da li je to dovoljno? Svakako da ne. Ali ako budemo radili na poboljšanju odnosa politike i društva prema Javnom servisu, svakako da će nam i dječiji program biti mnogo bolji”, smatra Šiber.
Redakcija programa za djecu i mlade Federalne televizije već nekoliko mjeseci radi na pripremama za novi zabavno-edukativni serijal za djecu i mlade. U pitanju je takmičenje škola iz Federacije BiH. Šiber nam otkriva kako proteklih dana rade na izradi scenskih elemenata za igre, nabavci elektronsko – informatičkih potrepština, organizaciji prijevoza, osiguranju i smještaju učenika i slično.
“Ako ne educiramo djecu kako treba, ako ne razgovaramo s njima na pravi način da bismo ih postavili na noge da počnu razmišljati svojom glavom, onda ne radimo ništa. Sve što se radi za djecu mora imati elemente korektne edukacije, a ne pervetitske koja se danas događa. S djecom vrlo često rade ljudi koji imaju napismeno završene neke edukacije, ali nemaju ono što treba, a to je da prepoznaš u oku djeteta da li mu se sviđa, je i ga nešto pogodilo ili mu zasmetalo te da mu pomogneš da izađe iz tog problema. Djeca su strašno suptilna i jednom kad uđeš u njihov mozak, to je kao da je slon ušao u staklarsku radnju. Čovjek koji prihvati posao s djecom, mora biti svjestan da je ušao u prostor u kojem može nanijeti nesagledivu štetu”, zaključio je Troko.
Podsjećamo, komercijalne televizije, kao i emiteri Javnog servisa, obavezne su pridržavati se Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, kao i Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 1989. godine.
