Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na današnjoj sjednici će razmatrati i Reformsku agendu koju je pripremila Delegacija Evropske unije, a koja se nalazi među 64 tačke dnevnog reda. Međuitm, iako je napredak BiH ka EU putu veoma bitan, postavlja se pitanje da li je bitnije riješiti prvobitno sigurnosnu i ustavnu krizu u našoj zemlji te da li bi se time probosanske stranke trebale voditi prije nego glasaju za navedene reformske programe?
Pojašnjenja radi, spomenuta kriza u BiH i dalje je na sceni jer ključne institucije države kontrolišu kadrovi SNSD-a na čijem čelu je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske koji se nalazi na centralnoj potjernici Suda BiH kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH.
SNSD – HDZ BiH i vječno partnerstvo
Ministar ekonomskih odnosa i vanjske trgovine Staša Košarac i ministar finansija Srđan Amidžić sjede u jednoj od najvažnijih institucija – Vijeću ministara BiH i obojica su iz SNSD-a te nastoje blokirati sve bitne odluke za BiH. S druge strane, tu je i HDZ BiH koji također drži važne konce u politici pogotovo na državnom nivou potvrđujući svojim potezima svoje vječno partnerstvo sa SNSD-om.
Naime, kako bi se riješila ustavna i sigurnosna kriza te otvorio put ka EU potrebno je da se obavi rekonstrukcija Vijeća ministara, odnosno, smjena SNSD-ovih ministara i formiranje nove državne koalicije što je Trojka najavljivala. Iako su održani sastanci sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem na njima nije uspostavljen takav dogovor, već suprotno, Čović daljim svojim postupcima ukazuje na to da će sa Dodikom teško raskinuti partnerstvo.
Tome doprinosi činjenica da Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH koja dolazi iz HDZ-a ne želi imenovati ministra sigurnosti BiH jer je jasno da Čović ne želi dati tu saglasnost. Na tu poziciju su Trojka i opozicija predložili Nebojšu Vukanovića, međutim, taj zahtjev je odbijen, tačnije, nije stavljen na dnevni red sjednice VM.
Kada govorimo o odlukama u Vijeću ministara BiH opet je neizostavno ime Staše Košarca (SNSD) koji je član kolegija i bez njegovog potpisa se ne mogu donijeti važne odluke po našu državu.
Ta sprega HDZ-a i SNSD-a se ogleda i u Domu naroda Parlamenta BiH budući da i tu ne prolaze važne odluke poput smjena navedenih ministara, a i trenutnog predsjedavajućeg Nikole Špirića. SNSD to blokira nedolaskom na sjednice, odnosno, na tu tačku dnevnog reda, a HDZ skreće s teme pa tako optužuje članove Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda za blokiranje usvajanja budžeta, a osim toga jedne prilike se Čović nije pojavio na sjednici kada su se trebale održati navedene smjene pa se to nije desilo jer nije bilo dovoljno ruku.
Reformska agenda i politički kontekst
Govoreći o Reformskoj agendi koju je predložila EU, važno je reći da se ona, uglavnom, odnosi na sprovođenje ključnih reformi u BiH u područjima kao što su pravna država, ekonomske reforme, borba protiv korupcije, ljudska prava, i slična pitanja koja su ključna za napredak BiH na putu ka EU. Upravo takva agenda predstavlja politički izazov jer zahtijeva širok konsenzus svih ključnih političkih aktera u zemlji.
Vijeće ministara BiH, koje je ključno tijelo za donošenje odluka na državnom nivou, trenutno je na podijeljeno na osnovu interesa koji prvobitno odgovaraju HDZ-u i SNSD-u što smo u velikoj mjeri pojasnili. Naime, ove stranke imaju različite političke agende, a njihova saradnja, iako potrebna za donošenje ključnih odluka, često je ograničena interesima koji nisu uvijek u skladu s reformskim zahtjevima EU.
HDZ BiH je, naprimjer, stranka koja favorizuje zaštitu interesa hrvatskog naroda, pa je stoga često sklonija za usmjeravanje reformi koje odgovaraju njihovim političkim ciljevima, dok SNSD, predvođen Miloradom Dodikom, više teži jačanju interesa Republike Srpske, što može stvoriti prepreke u realizaciji usklađenih reformi na nivou BiH.
To znači da bi moglo biti teško postići konsenzus oko svih reformskih mjera koje EU zahtijeva, jer bi se svaki pokušaj usklađivanja mogao suočiti s opstrukcijama.
Ustavna kriza i njen prioritet
Međutim, Reformska agenda, koliko god je bitna da se usvoji, ona može predstavljati i jednu vrstu zamke probosanskim strankama kako bi se ostvarili interesi HDZ-a i SNSD-a i samim time produbila trenutna kriza čije rješavanje je trenutno itekako važno.
Rješenje ustavne krize je ključno za dugoročnu stabilnost BiH. Bez stabilnih i funkcionalnih institucija, BiH će imati ozbiljne poteškoće u ostvarivanju daljnjih reformi, uključujući one koje se odnose na euroatlantske integracije.
U tom kontekstu, usvajanje reformske agende može biti korisno jer bi moglo poslužiti kao podstrek za izlazak iz ustavne krize, jer EU ne samo da traži reforme, već i stabilnost institucija kao preduslov za napredak. Međutim, ako političke stranke nastave blokirati ključne ustavne promjene, onda reforme koje se tiču ekonomije, pravne države i drugih oblasti mogu biti teško provedive.
Shodno tome, rješavanje ustavne i sigurnosne krize su od velikog značaja pa tek onda na red može doći Reformska agenda, budžet, Izborni zakon, Zakon o Sudu BiH, VSTV-u i dr. Svako usvajanje navedenih zahtjeva, zakona, odluka bez rješavanja ustavne krize može doprinijeti njenom očuvanju i produžavanju prije svega na štetu građana BiH, a onda državnih institucija, a to u korist može ići samo strankama HDZ i SNSD.
Iako bi bilo u interesu BiH da se usvoji reformska agenda, činjenica da su HDZ BiH i SNSD snažno utemeljeni u svojim političkim pozicijama znači da će njihov zajednički interes često biti da ne pristanu na promjene koje bi narušile njihove strateške ciljeve. Stoga bi mogli pokušati blokirati usvajanje i Reformske agende ukoliko ona uključuje mjere koje im ne odgovaraju.
Na kraju, oba pitanja — usvajanje reformske agende i rješenje ustavne krize — su međusobno povezana. Reformska agenda predstavlja tehnički okvir za napredak BiH, ali bez rješenja ustavne krize, teško će biti ostvariti trajnu stabilnost i funkcionalne institucije, što su preduslovi za uspjeh tih reformi. U tom smislu, rješenje ustavne krize trebalo bi biti prioritet, jer će to omogućiti nesmetano funkcionisanje institucija koje će onda moći provoditi reformske mjere predviđene agendom EU.
Ukoliko Evropska unija i probosanske stranke ne shvate ili ignorišu ovakvu situaciju onda će sve ključne pozicije i odluke imati i donositi SNSD, a iza njega će biti i HDZ kao vječni partner.
Ako se ne riješi pitanje prije svega SNSD-ove kontrole onda će BiH tonuti samo u dublju krizu i neće joj u tom kontekstu trebati nikakav evropski put.
N1 BiH
