Mnogi roditelji se suočavaju s teškim pitanjima: kako objasniti djeci neizvjesnost i tugu koju osjećaju?
Gubitak imovine, stresni trenuci, gubitak dragih osoba, prijatelja te emocionalne i fizičke prepreke samo su dio onog čemu oni često svjedoče. Upravo zbog toga odlučili smo pristupiti ovoj temi na poseban način i konkretno ponuditi savjete kako razgovarati sa djecom.
Pronađite sigurno mjesto za razgovor
Sigurno mjesto je mjesto u kojem se dijete osjeća opušteno. Razmislite koje bi to bilo mjesto: udoban kutak stana ili klupa u parku ukoliko je to mjesto koje dijete posebno voli.
Važnost slušanja u ovim trenucima je veoma bitna. Dakle, slušajte ih bez prekidanja i pokažite razumijevanje. Dajte im do znanja da je u redu osjećati tugu, strah, ali i zbunjenost. Također, mlađa djeca možda neće moći jasno objasniti svoja osjećanja, dok će starija djeca možda imati potrebu da detaljnije objašnjavaju svoja iskustva.
Ovo je nekoliko pitanja koja mogu započeti i olakšati prvi razgovor na ovu temu:
Kako se osjećaš danas? – može otvoriti razgovor i omogućiti djetetu da izrazi trenutna osjećanja.
Možeš li mi reći šta se desilo tokom stresne situacije? – pitanje može pomoći djetetu da podijeli svoja iskustva bez pritiska.
Kako si se osjećao/la kada si vidio/la sve što se desilo? – pitanje pomaže da se dijete fokusira na svoje emocije.
Šta ti pomaže da se osjećaš bolje ili da nešto učiniš da ti bude lakše? – ovo može otvoriti diskusiju o potrebama i željama djeteta.
Važno je napomenuti da ako dijete pokazuje znakove stresa poput povlačenja, anksioznosti ili odbija da razgovara, ne trebate nastavljati s pitanjima. Ako se čini da su njihovi problemi ozbiljniji, potražite profesionalnu pomoć jer psiholozi ili terapeuti specijalizirani za rad s djecom mogu pružiti podršku koja je djetetu potrebna.
Aktivno slušanje
Dok dijete priča koristite jednostavne rečenice poput “Znam i razumijem da ti je teško.” ili “To je normalno osjećati.” Validacija osjećanja može biti ključna.
Igra i kreativnost kao pristup
Mala djeca često bolje mogu pojasniti svoja osjećanja kroz neku vrstu igru. Dajte im bojice, papir ili igračke i potaknite ih da kreiraju ono što su doživjeli. “Možeš li mi nacrtati kako si se osjećao u tom trenutku?” je dobar primjer.
Faktor.ba
