Zeničku i bh. javnost rastužila je informacija da je u subotu uvečer prestalo da kuca srce uglednog zeničkog privrednika, sportskog radnika, humaniste Paneta Škrbića.
Škrbić je najvažniju životnu bitku, nakon kratke i teške bolesti, izgubio u 81. godini života, a ostat će upamćen po brojnim uspješnim poslovnim poduhvatima, projektima, angažmanu u sportu, kao i realizaciji različitih sadržaja, manifestacija i programa kojima je uveliko doprinosio pozitivnoj promociji i boljitku Zenice i Bosne i Hercegovine.
Pane Škrbić rođen je 15. septembra 1943. godine u Glamoču. Kao vrlo mlad, odselio je u Bugojno na daljnje školovanje, te već sa 23 godine postaje najmlađi predsjednik Opštine Bugojno. Nekoliko puta imao je priliku, u svojstvu tadašnjeg predsjednika Opštine, organizovati dočeke Drugu Titu. Nakon nepunog mandata na čelu Bugojna, radio je i u novinarstvu, kao glavni i odgovorni urednik tadašnjeg, jednog od najtiražnijih političkih listova – Borba. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dolazi u Zenicu, grad koji je najviše i volio i gdje je proveo gotovo pola decenije.
Cijeli svoj radni vijek privređivao je i nesebično doprinosio boljitku Zenice, Bosne i Hercegovine kao države i, gledajući šire, jugoistočne i srednje Evrope. Po dolasku u Zenicu, kao mlad i perspektivan kadar, obnašao je važne javne funkcije. Bio je predsjednik Regionalne privredne komore i direktor tadašnje zajedničke firme – OOUR-a Radio Zenica i lista Naša riječ. Preporodio je rad i poslovanje Naše riječi i uspio dostići rekordan tiraž lista (oko 30 hiljada primjeraka), koji je bio među najvećim u konkurenciji lokalnih listova u bivšoj zajedničkoj državi. Iz Zenice je otišao u Sarajevo, u kojem mu je povjerena dužnost generalnog direktora ZOI-TOURS-a. S ove funkcije znalački je gospodin Škrbić upravljao olimpijskim centrima u Bosni i Hercegovini. Pokrenuo je, zatim, 1988. godine prvu privatnu turističku agenciju u bivšoj Jugoslaviji, registrovanu u Zenici. Dobila je ime (INTERTOURS) po zeničkom, nekada kultnom, hotelu INTERNACIONAL. U ovom hotelu bili su smješteni poslovni uredi agencije od ugleda i izvanrednog poslovanja, koja je bila aktivna do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Pored vanrednih uspjeha u privredi bivše Jugoslavije, gospodin Škrbić je bio aktivan i u show biznisu, odnosno u muzičkim vodama. Naime, krajem ‘80.-tih godina prošlog stoljeća, sedmoricu mladih momaka okupljenih pod nazivom Nemoguće vruće, Pane je lansirao tada u ex. Yu muzičke vode i pomogao im da najjača izdavačka kuća u bivšoj zajedničkoj državi – Yogoton, bude izdavač njihovog prvom albuma pod nazivom „Ljubav malog Werthera“, a Zenici i zeničkoj publici omogućio da imaju autentični rock sastav na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.
U ratnim godinama gospodin Škrbić uveliko je pomagao rad humanitarnih organizacija, a pogotovo djeci kojima je rat zaustavio djetinjstvo. Tada se naročito dokazivao u raznovrsnim aktivnostima Dječje ambasade, kao njen rukovodilac i sjajan operativac. Ustanovio je, uz ostalo, razigrani festival „Djeca pjevaju hitove“. Mladi su svoja umijeća i talenat iskazivali u brojnim nastupima u nekadašnjoj sali kina „29.novembar“. Kroz sekcije i radionice Dječje ambasade, o kojoj se govorilo i pisalo u bh. i stranim medijima, prošlo je na hiljade najmlađih Zeničana.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma Pane Škrbić je bio u prvoj delegaciji privrednika iz Bosne i Hercegovine u dvomjesečnoj radnoj i edukativnoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama. Osim njega, delegaciju su činili i privrednici, desetak njih, iz ostalih gradova Federacije Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska.
Kada se vratio iz Amerike, forsirajući opredjeljenje da „svijet ka napretku pokreću, prije svega, ideje, a ne mašine“, ovaj preduzimljivi i lucidni stvaralac hrabro je krenuo u nove izazove. Ušao je, primjera radi, u projekat IZBOR NAJUSPJEŠNIJIH POSLOVNIH LJUDI I KOMPANIJA, koji traje i danas. Inicijalno je, na početku, uključivao poslovne ljude i firme iz Zenice, potom Zeničko-dobojskog kantona, a ubrzo je proširen i na područje Federacije Bosne i Hercegovine. Od 2004. godine projekat je počeo da stiče reputaciju na državnom nivou – da bi se od 2006. godine stalno potvrđivao i kao projekat međunarodne dimenzije. Promijenio je ime u IZBOR NAJUSPJEŠNIJIH POSLOVNIH LJUDI I KOMPANIJA JUGOISTOČNE I SREDNJE EVROPE. Od 2006. godine podijeljen je u dva podjednako važna dijela: prvi je IZBOR NAJMENADŽERA BOSNE I HERCEGOVINE (tradicionalno se svake godine, u decembru, održava u Banjoj Luci), a drugi – IZBOR NAJMENADŽERA JUGOISTOČNE I SREDNJE EVROPE (domaćin mu je svake godine, u julu, glavni grad Bosne i Hercegovine – Sarajevo).
Objelodanjeno je da je za gotovo 30 godina postojanja, ovaj projekat izrastao u evropski, pa i, prema relevantnim ocjenama, svjetski brend.
U Škrbićeve stvaralačke domete ubraja se i Regionalni radijski festival. Trajao je u centru Zenice sedam godina i privlačio najveća muzička imena sa prostora bivše Jugoslavije. Zbog ekonomske krize festival je posljednji put održan u 2008. godini. Upravo na ovom festivalu, 2007. godine, dogodio se i spektakularan javni nastup (posljednji u njegovoj karijeri) jednog od najpoznatijeg i najpopularnijeg pjevača tog vremena – pokojnog Toše Proeskog.
Tragajući uvijek za novim i originalnim – gospodin Škrbić je u minulim godinama organizovao i izuzetno posjećene modne revije (uz pomoć supruge Indire, vlasnice modnog studija LACE) FASHION WEEK, ali i druge kulturne i sportske manifestacije. One su, kao magnetom, privlačile hiljade Zeničana i posjetilaca iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine i regiona, jačajući istovremeno turistički potencijal i ekonomiju Zenice.
Bilo bi nepravedno ako ne bismo – bar u najkraćim crtama – osvijetlili i Škrbićev angažman na sportskom planu. Bio je aktivan i sportski radnik, naročito kao direktor NK ČELIKA i dugogodišnji predsjednik Rukometnog kluba ČELIK. Na čelo Rukometnog kluba ČELIK izabran je još dolaskom u Zenicu – u 70-tim godinama, kada su zenički rukometaši nastupali protiv najjačih rukometnih klubova iz nekadašnje Jugoslavije. Kormilo ovog kluba – nakon pauze od dvije i po decenije ponovo je preuzeo u 2009. godini, na molbu svoga prijatelja i znanog rukometaša, rahmetli Mehe Merdanovića (bivšeg predsjednika RK ČELIK). Bez obzira na to što je, zvanično, u zasluženoj penziji i dalje je uporno istrajavao u promociji svoje Zenice u projektima u kojima je alfa i omega: u IZBORIMA NAJMENADŽERA Bosne i Hercegovine, jugoistočne i srednje Evrope i nastojanjima da rukometaši budu i ostanu jedan od znakova prepoznavanja Zenice i njene nadgradnje.
Ostvario se i na porodičnom planu. U sretnom je braku sa suprugom Indirom, koja mu je u svemu podrška i pouzdan oslonac. Najveće bogatstvo su mu u životu, kako je često ponosno isticao, sin i četiri kćerke, od kojih su tri rođene istovremeno, kao fenomen – trojke, ali i najstariji unuk. Najveću sreću su mu u proteklih deset, odnosno 12 godina, pričinjavali unuk Igor i unuka Hana.
Ponosan je i na mnoge nagrade koje su mu do sada dodijeljene. Na prvom mjestu je titula „Svjetski ambasador znanja“, koja mu je uručena u junu 2017. godine, u Republici Sloveniji. U obrazloženju je, između ostalog, napisano je da je ta nagrada „rezultat njegovog višedecenijskog rada u borbi za bolji život, povezivanje ljudi i država u regionu, obogaćivanje saradnje i zajedništva, kao i širenje pozitivne energije kako bi se u regionu i izvan njega još više imalo i bilo od dragocjene koristi za življenje i stvaranje novih odnosa i vrijednosti“.
Gospodin Pane Škrbić imao se, kako se narodski kaže, „rašta roditi“, uspravno hodeći, dajući od sebe svojoj Zenici i Bosni i Hercegovini sve što je mogao i znao i gradio, na njemu svojstven način, duboko vjerujući u istinu da uvijek od dobrog ima i mora biti – i BOLJE.
Zbog svoje reputacije, lika i djela, bit će organizovana i Komemoracija u Zenici, na kojoj se očekuje dolazak prijatelja i poznanika iz svih gradova i država regiona, s kojima Škrbić uspijevao uspostaviti poslovne ili prijateljske relacije.
Datum i vrijeme Komemoracije i posljednjeg ispraćaja bit će naknadno objavljeno.
