Zmajevi još nemaju optimalni kvalitet, ali onim što su pokazali ove godine možemo biti itekako zadovoljni

Manje od dva mjeseca ostalo je do utakmica protiv San Marina i Austrije kojim će BiH nastaviti uspješne kvalifikacije za SP 2026.

Onim što su Zmajevi pokazali ove godine možemo biti itekako zadovoljni. Reprezentacija je prva u grupi sa tri pobjede u tri meča, u gostima smo pobijedili najveće rivale za drugo mjesto, a reprezentaciju i dalje krasi jedna “germanska” vrlina koju nismo imali prije – da nema odustajanja od prve do zadnje sekunde utakmice. I to sve u trenutku “smjene generacije”.

Situacijom u našoj reprezentaciji možda mogu biti nezadovoljni samo oni koji možda posljednjih deset godina nisu pratili kako se i šta se sve radilo od Zmajeva.

Ali i kritike se mogu iskoristiti da se dodatno nabrije ekipa. Jer onaj ko se sa kritikama ne zna nositi profesionalno, dostojanstveno, ali i mudro – taj je zalutao u moderni fudbal.

Protiv San Marina više dobrih, nego loših stvari

Ako bi se baš tražio razlog za kritiku Sergeja Barbareza i njegovih igrača – mnogi bi poletili da prstom prvo upere na utakmicu protiv San Marina u Zenici.

Jedva mršavih 1:0 reći će neki, a oni afirmativni će pak reći – Zmajevi su na toj utakmici imali čak 20 šuteva na gol protivnika. I u paklenim uslovima za igru, te uz pritisak koji je rastao kako odmiču minute bez gola, opet nisu odustajali dok nisu slomili protivnika.

Možda iz neke druge perspektive treba više cijeniti takvu utakmicu u kojoj smo teško došli do gola, ali su se igrači “poderali” do kraja – nego što bi cijenili tu istu utakmicu da smo iskoristili izgledne prilike koje smo imali u prvih 20 minuta, a onda šetali terenom preko sat vremena.

I to je ono što navijači najviše treba da cijene – da nema odustajanja od borbe, zalaganja, poštovanja prema svom dresu, svojim navijačima, svojoj državi… Jer budimo pošteni, ta karakteristika da se gine do zadnje sekunde nije uvijek krasila čak ni onu najbolju generaciju Zmajeva koja se na kraju plasirala u Brazil. A kamo li druge generacije…

Hoće li uvijek doći rezultat? Neće, bar za sad. Jer kvalitet naših igrača trenutno je na takvom nivou da ne mogu garantovati da će uvijek znati rutinski riješiti utakmicu, čak i ako su bolja ekipa na terenu.

Jer kvalitet na ovom nivou se ogleda u finesama. Finesama koje odlučuju utakmicu.

Foto: Damir Hajdarbašić, Reprezentacija.ba

Ništa što nismo znali – sve je to “ok”

Ali to nije ništa što se nije znalo – pa svaka analiza na ovom portalu proteklih mjeseci ponavljala je – reprezentacija BiH je sačinjena od igrača koji gotovo od prvog do zadnjeg još nisu dokazani u svojim klubovima, a kamo li u reprezentaciji.

A ekipa sa takvim igračima uvijek može imati lošu noć.

I zato – da li je protiv San Marina neki igrač trebao igrati 10 metara naprijed ili nazad, ili lijevo ili desno – na utakmicama protiv ovakvih protivnika, to nije ni bitno. Jer ovakve utakmice igrači moraju pobijediti i bez trenera – ako imaju optimalan kvalitet.

“*ebite se, ovo ako ne možete sami pobijediti, ne trebate ni igrati” znao je reći Ivica Osim kao selektor Jugoslavije u svlačionici prije nekih utakmica svojim igračima.

Sve dok ne budu na tom nivou da rutinski rješavaju “male utakmice” – navijači moraju otrijezniti očekivanja.

Foto: Bilal Ahmetović, Reprezentacija.ba

Ali i ovaj nivo kvaliteta je “ok” jer ovu ekipu čine većinom mladi i nedokazani igrači. Da im bude teže -igraju za državu u kojoj se najbolji omladinci ne uigravaju zajedno od 15-te godine, nego baš suprotno. Mnogi naši najbolji mladi reprezentativci su se tek upoznali u protekle 2-3 godine – tek kada im je već bilo preko 20 godina.

Možda još nisu na svom optimalnom nivou kvaliteta, ali ovi mladi igrači koje na okupu ima Sergej Barbarez su stvarno odlična grupa i ljudi i profesionalaca. Jer tu nema više ni onih koji u svakom potezu vide teoriju zavjere, onih kojih se hrane naglašavanjem svake negativne sitnice, onih koji piju kafe sa kriminalnim grupama, onih koji iz kafane idu na doručak reprezentacije, onih kojima su kolači preći od profesionalizma… Danas su tu svi čistog srca i čiste vjere u uspjeh reprezentacije Bosne i Hercegovine.

A tu velike zasluge ima Sergej Barbarez zbog cjelokupnog sistema vrijednosti koje je postavio u reprezentaciji BiH.

I što je najvažnije njegovi igrači – ipak pokazuju da stalno rastu – i individualno, ali i kao ekipa.

Foto: Damir Hajdarbašić, Reprezentacija.ba

I šta sada? Može li bez Džeke?

Pred nama je proces koji za sada Sergej Barbarez i njegov tim provode uspješno. Proces u kojem se traži način kako od ovih igrača izvući maksimum. A tu očigledno još ima posla za naš stručni štab.

Ono što treba podvući kao posebno uspješno od strane našeg selektora su četiri stvari:

Vraćen je kult reprezentacije u javnosti i sistem vrijednosti unutar reprezentacije;

Reprezentacija više nije kanta za nabijanje, nego ponovo pred svaku utakmicu postoji nada u dobar rezultat;

Igrački kadar je toliko osvježen da će BiH imati solidna rješenja na gotovo svim pozicijama narednih 10 do 15 godina;

I možda ono najvažnije – ovi igrači se vole međusobno i jedva čekaju da budu na okupljanju reprezentacije.

Bez Edina Džeke i njegove rutine u postizanju pogodaka će biti teško, ali pobjede protiv Rumunije i Kipra bez Dijamanta na terenu dokaz su da se može i bez njega. Jer jednom to pitanje više neće biti stvar izbora, nego moranja.

Nova generacija “individualaca” teža je za raditi i komunicirati nego što je to bilo prije 20 ili 30 godina sa mladim ljudima… Isto je tako i sa današnjim fudbalerima. Mentalitet novih igrača je takav da će oni teško sami između sebe spontano iznjedriti vođu kakav je danas Džeko.

Ali zato neka svi preuzmu odgovornost i rizik na sebe kao da su Edin Džeko – a onda će biti najmanje i bitno na čijoj je ruci traka.

A dok ne naraste kvalitet – Barbarez će vjerovatno morati što više “pojednostaviti i automatizovati” igru naše reprezentacije. Uigravanjem onog što igrači igraju u klubovima, onog što im odgovara, te paralelno stalnim održavanjem voljnog momenta.

Na kraju, ne treba zaboraviti – cilj ove generacije je plasman na EURO 2028. I to bi bio veliki uspjeh. Eventualni plasman na SP 2026? To bi bila prava senzacija!

(Reprezentacija.ba)