Knjiga „Iz pepela do uspjeha“ – Strategija privatizacije Tvornice Natron Maglaj, autora dr. Šefkije Botonjića, promovisana je u Maglaju pred brojnim gostima iz Maglaja, Zenice, Sarajeva i drugih gradova. Izdavač knjige je Štamparija Fojnica, a recenziju potpisuje dr. Elvir Ćizmić, profesor Univerziteta u Sarajevu, koji je zajedno s dr. Nedžadom Polićem, profesorom Univerziteta u Zenici, bio i promotor knjige.
Knjiga je strukturirana u sedam poglavlja, ilustrovana brojnim fotografijama, tabelama i grafikonima, te obiluje podacima od kojih se mnogi po prvi put javno objavljuju.
Ovo djelo se pojavljuje dvadeset godina nakon što je turska kompanija Hayat Holding postala većinski vlasnik Tvornice Natron. Danas se Natron Hayat, po proizvodnji, izvozu i finansijskom poslovanju, ubraja među najrespektabilnije privredne subjekte u Bosni i Hercegovini.
Autor objašnjava da je odlučio napisati ovu knjigu jer se slučaj privatizacije Natrona izdvaja kao poseban fenomen u prostoru bivše Jugoslavije. Naime, proces je proveden uz stručan i profesionalan menadžment, bez prisustva korupcije i s jasnim strateškim usmjerenjem. Ključnu ulogu u tome, prema autoru, imali su tadašnji predsjednik Vlade Zeničko-dobojskog kantona, ekspert za privatizaciju koji je prepoznao potencijal fabrike, te odgovorni predsjednik Sindikata koji je razumio važnost stabilizacije preduzeća za dobrobit radnika i lokalne zajednice.
Kako naglašava dr. Botonjić, čitalac iz ove knjige može naučiti koliko je važno da se privatizacija ne vodi isključivo kratkoročnim ekonomskim interesima, već da u proces moraju biti uključeni svi akteri koji mogu doprinijeti njegovom uspjehu. Šira poruka knjige je da se uspješna ekonomija ne gradi na improvizaciji i kratkoročnim interesima, već na jasnim strategijama, profesionalizmu i dugoročnim ulaganjima.
Dr. Šefkija Botonjić je doktor tehnoloških nauka, bivši direktor Tvornice Natron, te univerzitetski profesor koji je predavao na Metalurško-tehnološkom, Mašinskom, Ekonomskom i Medicinskom fakultetu. Piše jasno, razumljivo i argumentovano, na osnovu vlastitog iskustva i pažljivo prikupljene građe. Ne ustručava se da otvoreno iznese činjenice o pojedinim situacijama, osobama i procesima koji su od samog početka predstavljali prepreku uspješnoj i časnoj realizaciji privatizacije.
Prvo poglavlje knjige posvećeno je Maglaju, njegovoj tradiciji i značaju – gradu koji je izrastao i raste uz Natron. U drugom poglavlju autor analizira stanje industrije celuloze i papira u BiH i na prostoru bivše Jugoslavije. Nekada je postojalo devet fabrika sa integriranom proizvodnjom celuloze i papira. Od tih devet fabrika, pet je u potpunosti prestalo s radom, tri fabrike nastavile su samo s proizvodnjom papira, dok je jedino Natron Maglaj uspješno proveo proces tranzicije, odnosno privatizacije, i jedini je danas proizvođač i celuloze i papira na prostoru bivše Jugoslavije.
Treće poglavlje donosi pregled istorijskog razvoja fabrike od 1951. godine, kada je doneseno Rješenje o osnivanju državnog privrednog preduzeća Tvornice sulfatne celuloze i natron papira, pa sve do pokretanja procesa privatizacije. Detaljno su opisane sve faze izgradnje i rekonstrukcije, uključujući i ratni period, dok se četvrto poglavlje bavi teorijskim i praktičnim aspektima transformacije državnog kapitala u preduzećima. Analizirana su i iskustva privatizacije u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Detaljno je opisan proces privatizacije u BiH, uključujući zakonodavni okvir i prakse privatizacije, uz poređenje načina provedbe u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko. Autor takođe zaključuje da je proces privatizacije trebao biti vođen na nivou države, jer bi tada njegovi efekti bili veći i pravičniji.
U petom poglavlju razmatra se poratni period poslovanja fabrike, a šesto poglavlje donosi detaljnu analizu ekonomskog položaja i poslovnih aktivnosti preduzeća u periodu od 2000. do 2004. godine.
Posljednje, sedmo poglavlje, umjesto zaključka, donosi niz činjenica i ličnih uvjerenja autora. Posebna vrijednost ovog dijela jeste to što je preveden i na engleski jezik. U njemu se odgovara na pitanja: da li je zakonski okvir prepreka za uspješnu privatizaciju, zašto je privatizacija Natrona najuspješniji primjer u Federaciji BiH, te šta je činilo ovu fabriku jedinstvenom u pripremi velike privatizacije. Ovdje autor posebno naglašava važnost radikalne kadrovske konsolidacije, etičkog kodeksa u procesu male privatizacije, kao i odgovornosti menadžmenta.
U osvrtu na današnji trenutak fabrike Natron Hayat, dr. Botonjić sagledava benefite koje fabrika donosi u pogledu korištenja sirovina, kao i njen značaj kao strateškog izvoznika. Knjiga se završava analizom doprinosa fabrike zapošljavanju, te daje odgovor na pitanje koje je u prošlosti često bilo predmet polemika: zašto je Hayat Holding bio najpouzdaniji strateški partner za Natron d.d. Maglaj.
Nakon recenzije knjige, svoje viđenje procesa privatizacije u Natronu, a koji su prisustvovali svečanom potpisivanju ugovora o privatizaciji u Maglaju, trećeg februara 2005. godine, iznijeli su dvojica tada vodećih stručnjaka iz celulozno-papirne industrije sa prostora bivše Jugoslavije – prof. dr. Milorad Krgović iz Beograda i dipl. ing. Boris Tavčar iz Ljubljane. Pored njih, izjavu je dao tadašnji predsjednik Sindikata BiH, gospodin Edhem Biber.
Prava je šteta što se ova knjiga nije pojavila ranije – mnogi direktori, predstavnici vlasti i stručnjaci bi iz nje mogli spoznati gdje se u procesu privatizacije kriju zamke, a gdje iskušenja. Proces koji je u BiH često bio bolan i kriminaliziran, na primjeru Natrona pokazuje kako može biti uspješan i pošten.
Knjiga dr. Šefkije Botonjića „Iz pepela do uspjeha“ – Strategija privatizacije Tvornice Natron Maglaj s pravom zaslužuje da postane univerzitetski udžbenik, jer u domaćoj ekonomskoj literaturi ne postoji slično, za struku jednako važno i provokativno štivo.
foto:rtvmaglaj
