Višestruka istraživanja potvrđuju fiziološke i psihološke koristi terapijskog hodanja u prirodi.
“Priroda ima direktan uticaj na limbički sistem, regiju mozga odgovornu za emocije i pamćenje”, objašnjava prof. dr. med. David Strayer, neuronaučnik sa Univerziteta Utah, koji je 2015. godine dokumentirao poboljšanje kognitivnih funkcija za 50% nakon trodnevnog boravka u prirodi bez ekrana.
“Već i kraći, svjesni boravci u šumi resetiraju mentalne procese koji su pod stalnim pritiskom urbanog života.”
U kontroliranom istraživanju Univerziteta Michigan iz 2015. godine, ispitanici koji su 50 minuta hodali u prirodnom okruženju pokazali su smanjenu aktivnost u prefrontalnom korteksu – dijelu mozga povezanom s ponavljajućim negativnim mislima (ruminacijama). To je ključan nalaz u kontekstu prevencije depresivnih i anksioznih poremećaja.
Svjesno hodanje (engl. mindful walking), posebno u zelenim zonama s visokim udjelom fitoncida (biološki aktivnih hlapljivih spojeva koje ispuštaju drveća), također pozitivno utiče na imunološki sistem.
Dokazano je povećanje broja prirodnih stanica ubojica (NK stanica) u krvi, što potvrđuje imunomodulatorni uticaj.
Ljekari integrativne medicine i psihoterapeuti sve češće propisuju “prirodne recepte”, preporučujući pacijentima redovnu praksu šetnje u tišini, posebno u jutarnjim satima kada su nivoi zagađenja niži, a efekti sunčeve svjetlosti na sintezu serotonina izraženiji.
“Tijelo i um traže povratak jednostavnosti”, ističe dr. med. Qing Li, predsjednik Japanskog društva za šumsku medicinu.
“U šumi se regenerira parasimpatička ravnoteža, što je osnovni preduslov ozdravljenja u svakom smislu.“
(Vijesti.ba)
