Osmosatni radni dan, petodnevna radna sedmica ili adekvatna plata, nažalost za veliki broj radnika u Bosni i Hercegovini su nepoznanica. Većina njih čak nije ni upoznata sa svojim zakonom zagarantovanim pravima, a sudska praksa bilježi brojne primjere.
Pravnica iz Tuzle Gordana Maglovski unazad deset godina se svakodnevno suočava s obespravljenim radnicima, a kako kaže u razgovoru za Klix.ba, to je posebno intenzivirano u Federaciji BiH, koja nema na snazi opći kolektivni ugovor.
“Shodno tome, radnici rade za minimalac i nemaju osnovna prava, krenuvši od prava na pauzu, sedmični i godišnji odmor, a nerijetko iz druge smjene odmah idu u prvu te samim tim nemaju vremena ni da se naspavaju osam sati. Da ne govorimo o nekim drugim životnim aktivnostima”, kaže nam Maglovski.
Ova advokatica ističe da su radnici nerijetko nesvjesni da se njihova prava krše, a to proizilazi primarno iz nedovoljnog poznavanja Zakona o radu i propisima koji iz njega proizilaze.
“Radna prava se više krše u privatnom sektoru, ali se ti radnici malo teže odlučuju za pokretanje sudskog spora. S druge strane, za zaštitu svojih prava češće se odlučuju zaposleni u javnom sektoru jer su oni na određeni način zaštićeni od otkaza”, navodi Maglovski.
Zakon o radu garantira minimum prava, a od velikog značaja za radnike su i interni pravilnici o radu, koji opet nisu zastupljeni u svim privatnim firmama.
“Danas je sve veći broj poslodavaca koji nemaju pravilnike o radu, tako da radnici i nemaju mogućnost da se upoznaju sa svojim pravima. Pozitivna praksa bi trebala biti takva da upravo svaki radnik ima priliku transparentno pogledati pravilnik o radu, a kako bi svi bili upoznati sa svojim pravima, ali i obavezama”, nadovezuje se naša sagovornica.
Upravo na temu pravnog aspekta sudske zaštite u radnim sporovima u BiH Maglovski je odbranila svoju doktorsku disertaciju iz koje je proizašla i knjiga namijenjena kako za djelatnike u oblasti pravosudnog sistema, ali i za radnike.
“Knjiga je pisana jednostavnim jezikom i svakome ukazuje na mogućnost ostvarivanja prava sudskim putem. Korak po korak su objašnjeni kako da radnik sudskim putem ostvari svoju zaštitu, krenuvši od prvostepenog postupka, zatim žalbenog postupka pa sve do Ustavnog suda. Na ovu temu sam pisala primarno jer radnika je veoma teško ohrabriti da pokrene postupak”, nastavlja Maglovski.
Tuzlanski advokat i bivši tužilac Damir Alić kaže da je zaštita radnika u praksi spora, bez obzira na činjenicu da je radni spor po svojoj prirodi hitan.
“Veliki su problemi unutar procesa sudske zaštite u radnim sporovima. Procesi često traju i do četiri ili pet godina. Naravno, govorim o trajanju do pravomoćnog okončanja. To može biti obeshrabrujuće za radnike, ali smo svjedoci da se i na tom polju dešavaju pozitivne promjene. Ova knjiga nas vodi kroz taj proces od početka do kraja. Ova knjiga na jedan razumljiv način pojašnjava sve ono što svaki pravnik mora znati kada kreće u postupak zaštite prava radnika pred sudom. Od analize i podnošenja tužbe sudu, do samog toka postupka, ali i pravnih lijekova koji su posebno obrađeni u četvrtom poglavlju. Ti pravni lijekovi i poznavanje suštine i sadržine pravnih lijekova nam zapravo pojašnjava šta je sve nužno potrebno poduzeti već u fazi analize i pripreme same tužbe”, navodi Alić.
Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli Zlatan Begić ističe da postoji veoma malo ljudi koji se nikada nisu susreli s problematikom u pogledu radno-pravnog statusa, koji je zapravo egzistencijalni.
“Oblast radno-pravnih odnosa je vrlo kompleksna, kao i sam status radnika, prije svega unutar stečajnog postupka, zatim izvan njega, odnosno pod nekim redovnim okolnostima pa u uvjetima kršenja ljudskih prava i sloboda. Također, ova oblast je vrlo kompleksna i u uvjetima vrlo grube i često puta bezobzirne tržišne utakmice, ne samo u zemljama koje su u tranziciji kakva je BiH, nego i u razvijenim demokratskim zemljama”, kaže Begić.
U BiH otvoreno je pitanje koliko je radnik zaštićen i kolika je moć institucija sistema, ali i radničkog pokreta, koji treba stati u zaštitu radničkih prava i sloboda. Okosnicu čitavog sistema na koncu čine institucije pravosuđa, koje trebaju imati u vidu da je ovdje riječ o oblasti koja je od egzistencijalne važnosti za svakog pojedinca.
Klix.ba
