Mjesec novembar je mjesec “plavog kruga”, simbola internacionalne borbe protiv dijabetesa. Nažalost, među oboljelima u BiH je sve veći broj djece i mladih. Iz Saveza udruženja dijabetičara FBiH upozoravaju kako dijabetičari u našoj zemlji nemaju adekvatno liječenje, a da ih sistem gura u očaj.
Dijabetes je jedan od najbrže rastućih zdravstvenih izazova u 21. vijeku. Prema podacima Internacionalne dijabetes federacije (IDF), broj odraslih koji žive s dijabetesom je preko tri puta povećan posljednjih dvadeset godina. IDF procjenjuje da 9.3% odraslih starosti 20 – 79 godina i 1,1 milion djece i adolescenata mlađih od 20 godina živi s dijabetesom, te da će do 2030. godine 578 miliona odraslih širom svijeta živjeti s dijabetesom.
“Svjetski dan dijabetesa se obilježava kao i svake godine 14. novembra na svjetskom nivou a tako i kod nas. “Bolja skrb za dijabetičare” je ovogodišnja tema dana dijabetesa. Znači povećanje prava i obima prava u oblasti potreba dijabetičara. Savez udruženja dijabetičara je u svojim aktivnostima planirao da uradi na nekoliko lokacija mjerenje šećera, da podijeli edukativne materijale i da nastavi svoje zagovaranje sa relevatnim subjektima vezano za bolja prava, povećanje prava. Ona se tiču, ove godine, dijabetičara tipa 1. To su djeca oboljela od šećerne bolesti i njihova prava. Ono što je Savez udruženja dijabetičara ZDK tražio po tom pitanju su dva senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, mjesečno ili 150 komada trakica na mjesečnom nivou. To je bio naš zahjtev. Druga stvar, o kojoj Savez pregovara sa relevatnim institucijama, je uvođenje edukacijskih centara za dijabetes na području ZDK. Ta faza je još uvijek u pregovorima. Mislimo da ćemo doći do dobrih rezultata i po jednom i po drugom pitanju. Mi smo tu kao pregovarači, kao strana koja zagovara naša prava ali odluke donose relevatne institucije”, rekao je Haris Delić, generalni sekretar Saveza udruženja dijabetičara ZDK.
Polazna tačka za bolji kvalitet života osoba sa dijabetesom je rana dijagnoza – što duže osoba živi s nedijagnosticiranim i neliječenim dijabetesom, vjerovatno će biti lošiji ishodi za zdravlje. Pristup osnovnoj dijagnostici, kao što je testiranje glukoze u krvi, trebao bi biti dostupan u svim ustanovama primarne zdravstvene zaštite. Oboljelim od dijabetesa treba biti olakšan pristup za potrebnu periodičnu specijalističko – konsultativnu provjeru ili za liječenje komplikacija. T.B.
