Nives Lučić (24), inžinjer arhitekture, ambiciozna, uporna, vrijedna, kreativna, emotivna, neko je ko ima vrlo istančanu i muzičku nit u svom personalitiju.
U jednom trenutku njenog života, bilo je dileme, da li nastaviti u muzičkom smjeru ili se odlučiti za veliku promjenu?! Završila je Osnovnu i Srednju muzičku školu u Zenici te Gimnaziju. Svirala je violinu te je bila član mnogih orkestara i raznih bendova. Odrasla je uz muziku i u društvu u kojem su gotovo svi bili muzičari. S druge strane, dobro su joj išle matematika i fizika. Nije osoba koja puno u naprijed planira, tako da nije ni razmišljala šta će nakon što završi obje srednje škole sve dok nije upisala 4. razred. Ipak, kada je došao trenutak za veliku odluku, odabrala je arhitekturu i nikako nije pogriješila. Pokazalo se da je ona rođena upravo za ovaj posao.
„Moji roditelji imaju mnogo smisla za estetiku. Mama je stalno mijenjala raspored elemenata u kući, izbijala zidove i stvarala nove dispozicije prostora, pri čemu sam joj uvijek pomagala i na kraju shvatila da je to ono što bih voljela da radim. Iskreno, bilo je dileme u mojoj glavi da li da se nastavim baviti muzikom i upišem Muzičku akademiju ili da probam nešto novo, nešto što isto toliko volim i što me privlači, arhitektura. Odlučila sam se za arhitekturu. Nisam pogriješila. Arhitektura je za mene stvaranje okvira ljudskog života, ona je spoj svih umjetnosti. Arhitektura je ljubav“, – rekla je Nives koja je dodiplomski studij arhitekture i urbanizma završila na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i stekla zvanje bacc.ing.arh te je prije nastavka obrazovanja odlučila steći odgovarajuće iskustvo i zaposlila se u jednom arhitektonskom birou u Sarajevu. Kako kaže, imala je potrebu da svo teoretsko znanje koje je stekla na dodiplomskom studiju shvati kroz praksu. Ovo iskustvo mnogo joj je značilo i potvrdilo ispravnost njenog izbora. Arhitektura je ono čime se želi baviti u budućnosti.
„Sarajevo je grad u koji sam se zaljubila na prvi pogled. U njemu sam se osjećala kao kod kuće (u Zenici), ali u meni je konstantno bio neki osjećaj za nečim više, za nekom većom promjenom. U tom periodu je dosta mojih prijatelja napravilo velike korake i otišlo u druge države, da probaju svoju sreću tamo i da pokažu svima da i mi koji završimo fakultet u BiH jednako vrijedimo kao oni koji su fakultete završili u Njemačkoj, Austriji, Italiji i sl. Gledajući sve to i ja sam se odlučila da napravim jedan veći korak. Odlučila sam se da moja promjena bude Zagreb. Kao mala sam s roditeljima i sestrom živjela 6 godina u Zagrebu i imam veoma lijepe uspomene na taj grad, prelijep je za život u njemu, a ono što mi je bilo bitno je to da je dovoljno blizu da mogu često otići kući i biti sa svojom porodicom, jer oni su mi uvijek bili na prvom mjestu. Moji roditelji su moja snaga i moja najveća podrška, moj pravi put kada mislim da nema izlaza, moja savjest kada sam neodlučna. Mama je bila ona osoba koja je vjerovala u mene i kada drugi nisu, koja me uvijek poticala da mogu više i da mogu bolje, ona me uvijek gurala naprijed. Bez nje ne bih bila tu gdje jesam i to što jesam“, – rekla je Nives koja je u Zagrebu upisala master studij i na petoj je godini te će ubrzo steći zvanje mag.ing.arh. Nije bilo lako u početku ali nije dozvolila je prepreke obeshrabre nego naprotiv, ojačaju.
„U početku sam bila malo izgubljena i često sam razmišljala o Sarajevu i Zenici, ali svaki početak je težak. Željela sam pokazati sebi, da i mi iz manjih sredina i manjih gradova možemo uspjeti, da je naše znanje dovoljno da možemo stati rame uz rame sa bilo kim „vani“. Sretna sam što sam napravila ovaj korak i dokazala da sve što dovoljno želimo i trudimo se oko toga, možemo i ostvariti. Na kraju se svaki trud isplati. Svaki slobodan trenutak trudim se doći kući i provesti sa svojom porodicom, to je jedna od prednosti grada Zagreba, jer jedovoljno blizu da mogu često biti s njima. Zenica je moj grad, grad u kojem sam rođena i rado se često vraćam dole. Voljela bih jednog dana da mogu nešto više uraditi za svoj grad sa pozivom kojeg imam, stvoriti jedan ljepši okvir života svih Zeničana, gdje ćemo se rado svi vraćati i ostajati“, – ponosna je Nives čiji je dizajn na Carpe diem hotelu u rodnom gradu izazvao veliku pažnju.
„U poslu kojim se bavim, veoma je važno biti komunikativan, upoznavati ljude i tražiti vrata na koja možemo pokucati, ali prije nego što pokucamo moramo biti sigurni u sebe i sigurni da imamo dovoljno znanja da pokucamo na neka od vrata. Gospodin Eldin Vrače, investitor Carpe – diema je osoba koja će rado otvoriti vrata novim, mladim, vrijednim i talentovanim ljudima, koji žele učiniti nešto lijepo u našem gradu. Pružio mi je mogućnost da pokažem svoje znanje i svoj talenat kroz novi projekat koji će Zenicu obogatiti za kvalitetan sadržaj. Svojim idejama osvojila sam njegovu pažnju i krenuli smo zajedničkim snagama u stvaranje nečega novog i drugačijeg. Sretna sam posebno što sam imala priliku da sudjelujem u ovom projektu Carpe diema, jer sam s ovim projektom sudjelovala u uljepšavanju rodnog grada. Tata mi je velika podrška sada i pokušavam da usvojim svo njegovo znanje, jer su naše profesije srodne i funkcioniramo kao tim. On mi je uzor u profesionalnom smislu. Željela bih svojim znanjem i talentom nastaviti uljepšavati svoj rodni grad“, –otkrila je Nives koja ne zna gdje će je karijera i životni putevi odvesti ali u budućnosti, gdje god bila njena stalna adresa, Zenica će biti grad koji će uljepšavati svojim projektima.
„Ako ne budem živjela u Zenici, rado ću dolaziti dole i nekim novim projektima nastojati uljepšavati naš grad. Još od djetinjstva u Zagrebu imam mnogo uspomena, grad je prelijep za život. Ne bježim od toga da ostanem živjeti u Zagrebu i ovdje započnem profesionalnu karijeru. Moji snovi su da jednog dana, kada ostarim i okrenem se iza sebe, mogu reći da sam napravila pravi izbor, da budem ponosna na svoja arhitektonska dostignuća i na živote ljudi kojima sam dala novi okvir. Arhitektura nije posao, ona je način života“, – poručila je Nives.
