Poruka jednog razrednika
Kako je djeci nagla promjena, vjerujem da je i vama i volio bih da uspostavimo neka pravila ponašanja. Za početak, pustite nas da se sami snađemo. Osluškujte sa strane kako se prilagođavaju ovoj promjeni. Neka sami naviknu na mijenjanje enterijera, nastavnika, njihove karaktere itd. Nemojte na prvu reagovati na svaki problem. Što više stvari dijete samo riješi, veće samopouzdanje dobija. Naravno da očekujem od vas reakcije na uočene probleme, ali to govorite MENI, individualno ili na ovim roditeljskim sastancima. Ne djeci ili preko djece.
Najveća greška koju roditelji prave je priča protiv nastavnika ili drugih roditelja i djece. Na taj način im samo dajete vjetar u leđa da šta god da urade, vi ćete stati u njihovu odbranu. Poštujte nastavnike, jer sve dolazi iz kuće. Šta god da se desi, UVIJEK tražite i drugu i treću stranu priče. NIKAD nemojte slijepo vjerovati djetetu. Ne umanjujte znanje i vrijednosti tih ljudi kroz čije ruke je prošlo na stotine djece. Oni najbolje znaju šta i kako napraviti da dijete što brže lakše kroz ovaj period. Više vam vrijedi neko iz vana ko nema tu duboku emotivnu povezanost sa djetetom – dobit ćete realniju sliku vašeg djeteta u školi.
Vaše dijete nije vaša ocjena, vaše dijete nisu vaši interesi. Gledajte šta ih zanima, nemojte ih forsirati. Neko je dobar iz engleskog pa će dobiti 5, a iz historije 1. Pohvalite ih za tu peticu, nemojte galamiti zbog jedinice. Prije će tako historiju ispraviti. Ja sam malo bliži tom njihovom periodu i tačno znam kako razmišljaju, pa vam i mogu ovo govoriti. Nemojte misliti da ste manje vrijedni, da vam dijete neće biti uspješno ako nije 5,0 prosjek. Pomozite im da kroz školu shvate šta ih zanima.
Učite ih razliku između samosvijesti i samopouzdanja. Samopouzdanje se vezuje uz postignuća, a samosvijest je ono koliko vrijede, bez obzira na ono šta u životu postignu, bez obzira na ocjenu, diplomu, finansijsko stanje.
UČITE IH KOLIKO VRIJEDE!
Bakir Pojskić, prof.
