Prema lokalnim istraživanjima, ali i opservaciji i detekciji defektologice-logopedice u JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica Zijade Kurtodža-Vučak, broj djece sa poremećajima u govoru znatno je povećan, kao i broj djece sa drugim poteškoćama u razvoju, posebno djece iz autističnog spektra i one disharmoničnog (zakašnjelog) razvoja. Inače loš govorni status je posljedični rezultat sveukupnog zakašnjelog razvoja, a pošto rana intervencija u praksi nije pravovremena taj broj djece se detektuje tek prilikom ljekarskih pregleda prije upisa u školu ili u Program obaveznog predškolskog obrazovanja.
„Djeca u vrtičkom boravku imaju priliku da budu u kompenzacijsko-rehabilitacijskom programu i da se takve poteškoće otkriju mnogo prije. Tako imamo podatak koji se skoro podudara sa statistikom u regionu, a to je da oko 50 posto djece u sedam vrtića JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica ima neku poteškoću govora. Od tog procenta, više od polovine njih zahtijeva tretman. Radi se najčešće o artikulacijskim poremećajima, koji mogu biti i genetske malformacije, ali i ljudski faktor,“ kaže Kurtodža-Vučak.
Ona navodi problem cucle – roditelji djeci cuclu dopuštaju do pred polazak u školu, pa za rezultat često imaju deformirano zubalo, koje je bitan faktor u produkciji govora. Ove godine u JU Predškolski odgoj i obrazovanje upisano je dosta djece sa poremećajem u žvakanju, gutanju i hranjenju.
„Majke iz nekog zaštitničkog nagona pasiraju djeci hranu i lišavaju ih refleksa bitnih za artikulaciju glasova. Upotreba uređaja kod djece najmanjeg uzrasta je također važan ljudski faktor koji utječe na loš govorni status djece. Prema istraživanjima u susjednoj državi jedno domaćinstvo u prosjeku ima 8 uređaja. Jednogodišnjaci mobilne telefone ili tablete koriste u 40% slučajeva, dvogodišnjaci u 60%, dok u prosjeku 80% četverogodišnjaka samostalno koristi modernu tehnologiju. Djeca od tehnologije ne mogu naučiti artikulaciju ili dikciju“, upozorava Zijada Kurtodža-Vučak i dadaje da roditelji trebaju da što više razgovaraju sa svojom djecom, da im pričaju i čitaju bajke i priče.
Šta je sa djecom koja nisu obuhvaćena predškolskim odogojem. Kako roditelji da primjete da njihovo dijete ima neki poremećaj govora?
„Nažalost, živimo u sredini u kojoj se takve poteškoće smatraju kao slučajevi koji „nisu ništa ozbiljno“ ili „proći će to samo od sebe“. Nažalost i veliki broj zdravstvenih stručnjaka ne smatraju to ozbiljnim problemom. Tek kada se dijete susretne sa čitanjem i pisanjem slova, kada je uglavnom kasno, roditelji shvate ozbiljnost problema“, ističe defektologica-logopedica JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica, napominjući da je rana intervencija stručnjaka kod djece lošeg govornog statusa veoma važna.
Ona smatra da se rješenje nazire u međusektorskoj saradnji institucija obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, koje bi se morale aktivirati na, prije svega, savjetodavnoj podršci roditeljima, koji često podliježu poluinformacijama na internetskim forumima i tako nerijetko naprave više štete nego koristi svom djetetu.
U međusektorsku saradnju pak treba uključiti i ministarstva finansija, jer su finansije upravo najveći problem kod programa rane intervencije, rekli su nam u UNICEF-u BiH, organizaciji koja je podržala pokretanje Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja i nekoliko projekata na edukaciji vrtičkog osoblja u gradovima ZDK. Činjenica je, s druge strane, da na birou za zapošljavanje imamo ne desetine defektologa i logopeda za kojima vape kako vrtičke , tako i obrazovne ustanove, ali budžeta za njihove plaće uglavnom nema. U prilog tome govori i činjenica da je Akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona za unapređenje ranog rasta i razvoja djece 2013.- 2017. bio samo mrtvo slovo na papiru.
„Članovi radnog tijela sastali su se za četiri godine samo jednom“, rekli su nam u Ministarstvu obrazovanja ZDK. Tom jednom sastanku je prisustvovala i Zijada Kurtodža-Vučak, koja ipak pozitivnim smatra činjenicu da se sve veći broj osnovnih škola odlučuje za upošljavanje logopeda – defektologa, što je rezultat uvida u medicinsku dokumentaciju i kategorizaciju djece sa određenim poteškoćama.
Ona smatra da je to i jedan začarani krug – jer osnovno obrazovanje je obavezno, a predškolsko nije, dok upravo u predškolskom rana intervencija i tretman daju rezultate, a kod djece u osnovnoj školi je za tretman često kasno.
Prema mišljenju naše sagovornice, Zenici nedostaje jedan dnevni centar za ranu intervenciju u rastu i razvoju, koji bi omogućio roditeljima komunikaciju sa stručnjacima i profesionalcima u savjetodavnom, dijagnostičkom i opservacionom smislu.
U JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica broj djece s težim poteškoćama u razvoju tokom godine u prosjeku se kretao oko 3 djece po vrtiću (anomalije lokomotornog aparata, ADHD, poremećaji iz autističnog spektra, cerebralna paraliza, disfagija (poremećaj gutanja i žvakanja), gluhoća, down sindrom, zakašnjeli i disharmoničani razvoj). Djeca s ponašajnim problemima nisu prikazana zbog nepostojeće relevantne dokumentacije i protokola. Djeca mlađih vrtićkih grupa, uključena su na grupnu ranu jezično-govornu stimulaciju, jer ogroman procenat današnje djece do četvrte godine uopće ne progovara.
Prema standardima i normativima u jednu odgojnu grupu može se uključiti samo jedno dijete s većim ili kombinovanim smetnjama i tada se broj djece u grupi umanjuje za troje. Kada se ukljući jedno dijete s lakšim teškoćama u razvoju, onda se broj djece umanjuje za dvoje.
U ZDK je u vrtićima zaposleno ukupno 12 logopeda. (Alma Huskić)
