S dijabetesom se može normalno živjeti, mnogi faktori utječu na pojavu

Svjetski dan dijabetesa se 14. novembra obilježava sukladno preporuci Međunarodne dijabetičke federacije. Slogan pod kojim se ove godine obilježava Svjetski dan dijabetesa je “Porodica i dijabetes”.

Kako je objasnila mr. sc. med. dr. Adnana Dizdarević-Maksumić iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, dijabetes melitus (DM) je grupa metaboličkih bolesti koje se karakteriziraju hroničnom hiperglikemijom nastalom zbog defekta u sekreciji inzulina ili defekta u njegovom dejstvu ili uslijed postojanja oba ova poremećaja.

“Dijabetes nastaje sa dejstvom i interakcijama različitih faktora, prije svega genetskih, faktora spoljašnje sredine i samog načina života. Prema procjenama Internacionalne Dijabetes Federacije (IDF) prevalence šećerne bolesti u Evropi u starosnoj grupi od 20 do 79 godina dostigla je 9,1 posto”, kazala je Dizdarević-Maksumić.

Pojašnjava da se dijabetes s pravom zove “pandemijom modernog doba”, te da su mnogi faktori koji doprinose učestalosti obolijevanja od dijabetes melitusa.

“Tu prije svega treba istaći konzumaciju tzv. brze hrane, sjedilački način života, neredovnu fizičku aktivnost, kao i neadekvatan unos tzv. kvalitetnih namirnica, zapravo nedovoljan unos voća i povrća”, ističe Dizdarević-Maksumić.

Svi pobrojani faktori rizka jako doprinose obolijevanju od dijabetesa.

Drugi veliki problem je, navodi Dizdarević-Maksumić, što jedna od dvije osobe koje žive sa dijabetesom nema postavljenu dijagnozu.

Znači, primjena zdravih životnih stilova, redovne kontrole kod porodičnog ljekara u znatnoj mjeri mogu doprinijeti preveniranju obolijevanja od dijabetesa.

Ističe da porodice oboljelih igraju ključnu ulogu u nadzoru faktora rizika za dijabetes tipa 2 i moraju im pomoći u edukaciji, osigurati resurse i okruženje kako bi živjeli što zdravije.

Rana dijagnoza i liječenje su ključni za sprječavanje komplikacija dijabetesa i postizanje što boljih rezultata u liječenju i kasnijoj pojavi komplikacija.

Naglašava da dijabetičar koji živi prema principima zdravih životnih stilova, redovno kontroliše vrijednosti šećera u krvi i te vrijednosti drži u ili što bliže normalnim vrijednostima, može reći da ima kvalitetan život jednako kao i osoba koja nema dijabetes.

“S obzirom da za Federaciju Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstveni registar oboljelih od dijabetesa, podaci kojima raspolaže Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH smatraju se ‘nevažećim’. Broj registriranih u ambulantno-polikliničkom morbiditetu pokazuje stalni rast, te je u 2017. godini u ambulantno-polikliničkom morbiditetu registrovano 76.808 ovih oboljenja”, kazala je Dizdarević-Maksumić.

Rezultati Studije o stanju zdravlja odraslog stanovništva u Federaciji BiH 2012. godine su pokazali da su 9,6 posto anketiranih izjavili da im je doktor bilo kada u životu dijagnosticirao šećernu bolest.

Simptomi dijabetesa mogu biti žeđ, glad, gubitak težine, zamor i zamagljen vid.

“Dešava se da ljudi, iako nemaju pomenute simptome, imaju dijabetes. Rano postavljanje dijagnoze, adekvatna i redovna terapija uz provođenje i primjenu zdravih životnih stilova su pravi put da se dijabetes drži pod kontrolom a komplikacije odgode ili u cijelosti spriječe”, ističe Dizdarević-Maksumić.

Dijabetes nazivaju i „tihim ubicom“ zbog toga što je vodeći uzrok kardiovaskularnih oboljenja, zatajenja bubrega, sljepoće, amputacija donjih ekstremiteta.

“Održavanje vrijednosti glikemije, krvnog pritiska, i holesterola blizu normalnih vrijednosti može pomoći odlaganju ili sprječavanju komplikacija dijabetesa. Studija provedena u EU pokazuje da je do 75 posto troškova zdravstva vezanih za dijabetes uzrokovana hospitalizacijama i ambulantnim liječenjem”, kaže Dizdarević-Maksumić.

Liječenje pacijenta s tip 2 dijabetesom i komplikacijama može koštati i do 3,5 puta više nego liječenje pacijenta bez komplikacija.

Porodična podrška i briga o dijabetičaru ima značajnu ulogu u postizanju boljih rezultata u liječenju.

Svi članovi porodice trebaju se educirati i dati svoj doprinos da osoba sa dijabetesom što lakše prihvati svoju bolest, redovno uzima terapiju, prakticira fizičku aktivnost, a pri tome nema utisak da je nekom od članova porodice “na teretu” ili da njegova bolest opterećuje njegovu porodicu.

FENA

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite Vaš komentar!
Molimo da ovdje unesete Vaše ime