Nura Bazdulj-Hubijar: Samo nesretan čovjek može biti pisac

0
157

Književnica Nura Bazdulj-Hubijar ove godine objavila je čak tri knjige, nakon čega je dobila književnu nagradu koju je čekala cijeloga života. Međutim, uspjesima se ne veseli pretjerano jer je prije deset mjeseci ostala bez supruga s kojim je 41 godinu bila u braku.

Ova književnica osvojila je gotovo sve relevantne književne nagrade, Nagradu Društva pisaca BiH, Nagradu izdavača i knjižara BiH, dva puta Soroševu nagradu za roman godine i mnoge druge, a posljednja u nizu je nagrada “Mali princ” za doprinos dječijoj književnosti Bosne i Hercegovine.

“Pisati za djecu izazovnije je i teže nego pisati za odrasle. Iz dva razloga. Djeca su inteligentnija, ona tako lako i brzo shvate folirate li ih. S druge strane, imate moralnu obavezu educirati male ljude, dati im neke smjernice koje će im pomoći trasirati vlastiti životni put. Morate napisati zanimljivu priču koja će ih privući da čitaju i u nju vješto, nenametljivo ubaciti sve ono što je nužno da znaju kako bi stasali u zdrave, velike ljude”, kazala je Bazdulj-Hubijar na početku razgovora za Klix.ba i dodala kako bi svaki pisac u djeci trebao razviti ljubav za sve što živi.

Napominje da joj je veoma bitno da u svojim djelima djeci govori o vrijednosti i važnosti porodice, o prijateljstvu, poštovanju, razumijevanju, pristojnosti, povjerenju, poštenju i dobroti jer su to temeljni kameni čovječnosti. Zbog toga joj je knjiga Antoina de Saint-Exupérya “Mali princ” jedna od najdražih knjiga.

“Prema toj knjizi imam gotovo pseudoreligijski odnos. Na mali broj stranica je zapravo stala sva mudrost ovoga života, sve ove gore pobrojane kategorije”, rekla nam je Bazdulj-Hubijar.

Vijest da je dobila nagradu koju je gotovo cijelog života čekala prvo je podijelila sa kćerkom Šejlom, iako bi voljela da je ovu vijest mogla podijeliti sa svojim mužem, jer bi joj se on silno radovao. Njemu, svojoj najvećoj ljubavi, posvetila je roman “Ima te”.

“U jednom romanu sam napisala da samo nesretan čovjek može biti pisac. Ja zbilja s najviše lakoće pišem kad se bukvalno i doslovno slamam, kidam na fragmente koje poslije treba spajati, a pisanje dođe baš kao ljepilo kojim ćemo ih lijepiti. ‘Ima te’ je, kao i ‘Ljubav je sihirbaz, babo’ pisan krvlju, ne perom. Oba ta romana su nastala neposredno nakon preteških gubitaka od kojih nikad neću ozdraviti”, kaže naša sagovornica.

Pisanjem nastoji sačuvati razum

Knjigu “Ljubav je sihirbaz, babo” napisala je prije 25 godina, na dan kada joj je poginula majka. Bilo je to 4. januara 1993. godine, a samo 12 sati nakon toga napisala je jedan od svojih najljepših romana. “Ima te” je počela pisati šest dana nakon smrti svog supruga.

“Počela sam pisati u kasnim noćnim satima 22. decembra 2017. godine, sedam dana nakon što su mog Saliha odnijeli u bolnicu. Sutradan je otišao zauvijek. Oba ova romana pisala sam bez čak neke male, vremenske distance i samo iz jednog razloga – da pokušam sačuvati razum. Otišao je prije deset mjeseci, a ja Cakija još čekam i još mu se nadam”, kazala je i dodala kako je pregolema tuga izgubiti prvu, posljednju i jedinu ljubav.

Klix.ba

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here