Batonova tribina: Sjećanje na genocid u Podrinju

Piše: Said Šteta

Na platou ispred Zajednice kulture “Preporod” Zenica, četvrtak večer, 5. jula, 2018. godine, KPS “Baton”, organizovao je još jednu edukativnu tribinu, ovoga puta na temu “SJEĆANJE NA GENOCID U PODRINJU”. Sve je počelo učenjem ajeta iz Kur’ana, a učio je Batonac, Šaban Mehić. Potom je intonirana himna Bosne i Hercegovine, da bi nakon toga djevojčica zlatnog glasa, Amina Bajramović iz Zenice izvela “Srebrenički inferno”.

Predstavljajući predavača Ramiza Salkića, potpredsjednika RS-a, mr.sci. Amir Ismić je naglasio da je ovo prva tribina u nizu posvećena genocidu u Srebrenici, te najavio još dvije u julu mjesecu.

Odlomke iz sjećanja “Put u Foču” iz januara, 1942. godine, Adila Zulfikarpašića, čitale su djevojke: Belma Dedić, Amila Ismić, Elma Šabanović, Nudžejma Ismić, Vildana Durić i Sunita Hrnjić.

Predavač tribine Ramiz Salkić se zahvalio Klubu paraolimpijskih sportova “Baton” na pozivu, te naglasio da je Srebrenica planetarno pitanje.

Ne može biti teže mladima danas slušati i pričati o Srebrenici, nego je bilo njihovim vršnjacima preživjeti sve torture, a mnogi nisu ni preživjeli. Nemamo pravo činiti nepravdu prema pobijenim, prema našim šehidima. O zločinima četnika u II Svjetskom ratu nad muslimanima nije se pričalo, samo se govorilo: šuti čut će te neko. I ponovio se zločin, na istom prostoru od istih zločinaca na isti način. Mi po prvi put otkopavamo grobnice, pišemo knjge o stradanju, govorimo, snimamo filmove. I to je napredak! Ali nije dovoljno. Kada budemo došli do toga da se Srebrenica obilježava samo u Srebrenici, spremni smo na novo klanje.

Boriti se za Bosnu i Hercegovinu, znači imati domovinu, znači imati slobodu, znači imati mir, znači govoriti bosanskim jezikom, – rekao je na kraju Ramiz Salkić.

Tribina je završena čitanjem svjedočenja preživjelih, kao i stenogramima naredbodavaca zločina. Kao i nebrojeno puta do sad, KPS “Baton” je pokazao visoku svijest o trenutku kojeg živimo ovih dana mjeseca jula. Mjeseca u kojem se prisjećamo Srebrenice da ne zaboravimo sebe, svoj identitet, svoje najdraže. U jednoj pjesmi sam zapisao: ”Sjećati se znači voljeti, voljeti znači živjeti, zaboravljati znači iznova umirati”.

Piše:Said Šteta